Svi smo čuli za nesreću Germanwingsa, za pogibiju 150 ljudi, od kojih i dvoje rođenih bosanaca, dvije bebe, cijelog jednog razreda srednjoškolaca..

I svima nam je žao, jer ti ljudi su umrli, a odgovoran za njihovu smrt je kopilot aviona.

I ne nije čovjek pogriješio, pa se desila tragedija, on je svijesno i namjerno srušio avion, tako ubivši sebe, a i sve putnike u avionu.

I njega niko nije nazvao teroristom, niti fanatikom, čak niti luđakom.

On je psihički nestabilan građanin, kršćanin jedne evropske države, dakle on ne može biti terorista.

Po meni to je teroristički čin, ako je već htio da se ubije, nije morao odvesti u smrt još 150 ljudi, nisu mu oni ništa krivi.

Fanatizam, ludost, psihička nestabilnost, to je sve uredu ako je počinioc neki musliman iz neke arapske zemlje, znate oni što ih na aerodromima duplo pretresaju i pregledaju, ali ako je to uglađeni gospodin iz evropskog društva onda je tu u pitanju njegovo lično rastrojstvo.

Šta mislite šta bi bile naslovnice svijetskih medija da je taj kopilot kojim slučajem musliman?

TERORISTA, to bi bilo u svakom naslovu.

Da ne biste pomislili da ja podržavam te što se raznose u avionima, ne podržavam.

Prezirem ih na isti način kao i ove uglađene što ubiju ljude jer eto oni su pod stresom.

Ne podržavam ni taj pokret koji silom hoće islamsku državu, a ni osnove islama ne znaju.

Ne podržavam ni ove naše domaće, kako ih zovemo vehabije koji regrutuju i šalju ljude na sirijska ratišta.

Upravo ti fanatici stvaraju najveće probleme na ovome svijetu, oni vrebaju najslabije i najnezaštićenije i na kraju one najsiromašnije da bi provodili svoje nerealne planove.

Oni se vode obećanjem da će neko biti šehid, bez da objasne pravo značenje te riječi i da kažu da niko ne može znati ko je šehid, a ko ne.

Onda se desi da neko iz Cazina završi na ratištu u Siriji, kao on tamo nešto brani, za nešto se bori.

Za šta i za koga?

To ne zna ni on sam, radi šta mu se kaže, i ako ima sreće možda će ostati živ, a možda mu roditeljima pošalju njegovu sliku.

Sliku na kojoj leži mrtav, i to je sve što će ti roditelji imati, sliku umjesto mezara.

Bila sam svjedokom takve situacije, i ne mogu žaliti tu osobu, ne mogu žaliti nekoga ko je svijesno otišao ubijati druge ljude.

Nije tu riječ da se brani, jer bio je i rat ovdje i branili smo se, da nismo bilo bi nam kao u Srebrenici, možda nas nebi ni bilo, ali to je bila naša borba.

Kako neko ko Siriju ni na karti nije mogao naći, završi u ratu tamo, na drugoj strani svijeta?

Kako je moguće da se takvima dozvoljava da regrutiraju mlade ljude, ljude koji i nisu svijesni o čemu se tu zapravo radi i da su ptrošna roba?

Terorizam ima jedno lice, ali puno naličja.

Ko god je sposoban da oduzme tuđi život, a da mu to nije spas od vlastite smrti je terorista.

Bilo da opaše bombu oko sebe i raznese se na prepunoj tržnici, ili bude kopilot u avionu, pa odluči da se slupa od planinu.

Fanatizam i ubijanje, bilo koje vrste je zlo, ono koje na kraju ubija nevine ljude koji se samo nađu na krivom mjestu i u krivo vrijeme.

KOMENTARI:
Loading...