Presudom Višeg suda u Beogradu, Odjeljenja za ratne zločine, od 6. februara 2014. godine okrivljeni Đuro Tadić je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina zbog izvršenja krivičnog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva 23. septembra 1992. godine u naselju Duljci u općini Bihać.

Na presudu je bila uložena žalba, kako od tužioca, tako i odbrane optuženog Tadića, te je ovaj slučaj imao epilog pri Vijeću za ratne zločine Apelacionog suda u Beogradu.

Prema informaciji srbijanskih pravosudnih institucija, Vijeće za ratne zločine Apelacionog suda u Beogradu, nakon vijećanja, donijelo je 12. decembra presudu kojom je usvojilo žalbu tužioca za ratne zločine i preinačilo prvostepenu presudu, u dijelu odluke o krivičnoj sankciji.

Okrivljenog Đuru Tadića zbog izvršenja krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva, Apelacioni sud je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina. Ovom drugostepenom preinačena je prvostepena presuda Višeg suda u Beogradu od 10 godina kazne, dok je u preostalom, nepreinačenom, dijelu prvostepena presuda potvrđena.

Po nalazu Apelacionog suda, u dijelu odluke o kazni, prvostepeni sud je pravilno utvrdio i cijenio olakšavajuće okolnosti na strani okrivljenog, ali nije u dovoljnoj mjeri cijenio otežavajuće okolnosti, a to su težina izvršenog krivičnog djela i nastale posljedice, kao i okolnosti pod kojima je djelo izvršeno, odnosno da je lišeno života 18 osoba, u najvećem broju žena i starijih muškaraca, kao i djevojčica starosti 13 godina.

Tokom ovog krivičnog postupka, od strane prvostepenog suda nesumnjivo je utvrđena činjenica da je Tadić djelo izvršio iz osvete prema osobama koje nisu predstavljala nikakvu opasnost, niti za njega, niti za njegove saizvršioce, a uglavnom ih nisu ni poznavali. Teška posljedica ovog krivičnog djela ogleda se, kako stoji u navodima Apelacionog suda, u činjenici da preživjeli oštećeni iz ovog događaja, kao i oni kojima su u ovom događaju stradali najbliži, osjećaju velike traume i posljedice.

KOMENTARI:
Loading...