Koliko djece sa poteškoćama u razvoju poznajete?

Ako ste ikada imali priliku upoznati takvo djete i roditelje toga djeteta onda sigurno znate koliko im je teško i sa koliko stvari se moraju boriti samo da bi njihovo djete dobilo obrazovanje i priliku za neki samostalni život.

Na području Cazina je stanje čak i bolje nego u većini BiH, jer u Domu zdravlja je otvoren centar za rani rast i razvoj djece, koji pomaže roditeljima i otkriva rano bilo kakve poremećaje u razvoju.

Osnovna škola “Cazin II”  je također lijep primjer pomoći djeci sa posebnim potrebama, jer u sklopu redovne škole nalazi se i jedan razred djece sa posebnim potrebama.

Pruža se mogućnost socijaliazacije i obrazovanja za djecu, a to im je i potrebno.

To nije problem koji se treba pomesti pod tepih, niti je nešto što škole trebaju izbjegavati.

Samo nisu svi roditelji djece sa posebnim potrebama u mogućnosti svakodnevno dovoditi svoju djecu u Cazin, pa su prisiljeni upisivati svoje djete u područnu školu, gdje god da se nalaze.

Ne želim reći da se nastavnici i osoblje svake škole ne brinu o dječijim potrebama, ali oni jednostavno nisu u mogućnosti posvetiti potrebnu pažnju takvom djetetu.

Ako se nikada niste susretali sa potrebama te djece, teško da ćete moći udovoljiti njegovim potrebama.

Postoje kvalifikovani ljudi, koji su odlučili da će im obrazovanje i skrb o djeci sa posebnim potrebama biti profesija, ali oni ne rade svoj posao.

Ne rade ga iz razloga što to školstvo sebi ne može priuštiti ili neće, nije ni bitno, ono bitno je da djeca gube podršku koja im je jako bitna.

Postoji termin “asistent u nastavi”, i on je rezervisan za ljude koji su obučeni da rade sa djecom koja imaju posebne potrebe u toku nastavnog procesa, da pomažu toj djeci da savladaju gradivo i da se socijaliziraju.

Ali žalosna činjenica je da jako malo škola zapošljava stručne ljude za pomoć u nastavi.

Znam za primjer gdje se nastvnici uvrijede kada im se dodijeli asistent i ne dozvoljavaju da prisustvuje nastavi, ali i za slučajeve gdje nastavnici traže asistenta, ali ga ne dobiju.

To sve ide na štetu djece, a škole bi valjda trebale da misle na svoje učenike.

Koliko mora proći vremena da se djeci omoguće osnovne stvari?

Jer djetetu sa posebnim potrebama treba obrazovanje i sve ostalo što mi uzimamo zdravo za gotovo, samo njima je puno teže do toga doći ako nemaju pomoć institucija.

Sva djeca zaslužuju najbolje što im se može dati, a za djecu sa posebnim potrebama se može i mora puno više.

KOMENTARI:
Loading...