U davna vremena bio je kraljevski grad hrvatskih plemića, imao vlastiti novac i posjedovao ogromnu riznicu dragocjenosti koja je stoljećima pljačkana i raznošena na sve četiri strane svijeta.

Bio je plemićki dvorac i utvrda, čuvar na mrtvoj straži nemirne krajiške granice. Njegovi zidovi još kriju tragove junaštva i festivala slavnog umiranja njegovih sinova. Upravo iz tih razloga prozvan je viteškim gradom, gradom heroja i patriota.

„Prostor današnjeg Bužima i okoline je naseljen još u ilirsko vrijeme, iako je ta davna prošlost vrlo malo istraživana, pa je bolje poznajemo tek od vremena kasnog srednjeg vijeka, kada je ovaj grad bio dio hrvatsko-ugarskog kraljevstva. Dakle, prvi spomen grada je zabilježen 1334. godine, a ime prvog poznatog vladara, Grgura Gallesa, spominje se dvije godine kasnije. Interesantno je da je Bužim u ovom vremenu, dakle do osmanskog zauzimanja 1576. godine, hrvatskoj historiji ponudio i dva značajna imena.

Prvi je Petar Keglević koji od 1537. do 1542. godine biva hrvatskim banom i Pavao Špirančić, za kojeg Vjekoslav Klaić piše da je rodom iz okoline Bužima, a bansku dužnost je obavljao u godinama pred osmansko zauzimanje ovih prostora. Ništa manje živopisan nije ni osmanski period, kroz koji će se Bužim dokazati kao mjesto vrlo hrabrih i odvažnih ljudi. Tome je nesumnjivo pridonijela geografija i uloga serhata (krajine) kakvu je ovaj prostor imao mnogo vremena. Česti ratovi, a kasnije i bune, uvjetovali su život ovdašnjeg stanovništva, što je ostavilo za posljedicu da Bužim u historiji ostane baš po tome najviše prepoznatljiv.“, pojašnjava Haris Suljadžić, profesor historije.

Burna prošlost

Do kraja osmanske vladavine, spomenimo i vrijeme Velike istočne krize i buna pravoslavnog stanovništva u Bosni, od kojih je jedna bila uzela maha i na prostoru Bužima. Vodio ju je lično Petar Karađorđević, tadašnji pretendent na srbijansku krunu, koji je poražen od Bužimljana.

„Koincidencija je da na gotovo istom prostoru sličan poraz doživio i Ratko Mladić 1994. godine u operaciji „Breza“. Pripadnici raznih vojski i učesnici u mnogim velikim i malim bitkama, sudbonosnim i za državu i za rodni kraj, Bužimljani su kroz vrijeme nastavili svoju misiju hrabrih i odvažnih ratnika. Od pripadnika jugoslovenske kraljevske garde, učesnika Prvog i Drugog svjetskog rata, na kraju do školovanih i odvažnih oficira bivše JNA, a potom Armije BiH, kakav je bio Izet Nanić, danas zasigurno najpoznatiji Bužimljanin.

Činjenica da su od njega i njegove borce „zube lomili“ redom svi srpski čuveni komandanti, počev od Mladića, Legije, Mauzera, Arkana, a da poslije rata niko od ratnih neprijatelja o njemu nema ni jedne negativne riječi, na najbolji način opisuje Bužim i njegovu ulogu u zadnjem ratu za nezavisnost Bosne i Hercegovine“, kaže Suljadžić.

Vraćen status općine

Možda je mnogima nepoznata činjenica da je Bužim davno bio općina, a taj status mu je nekoliko puta oduziman i vraćan. Općina Bužim je u 20. stoljeću osnivana tri puta. Prvi put Bužim je status općine imao od 1928. do 1945. godine, kada je ukinut taj status. Drugi puta od 1952. do 1959. I treći puta je osnovan 20. februara 1995. i taj status ima i danas kada njena površina iznosi 129 kvadratnih kilometara, i uključuje 14 mjesnih zajednica.

„U ranijim periodima općina Bužim je obuhvatala i naselje Stabandža (1952-1959.) kada je imala površinuoko 160 kilometara kvadratnih, dok je u vrijeme prve općine ta površina bila još veća uključujući i bosansko krupsko naselje Mahmića Most, te velikokladuška naselja Stabandža, Čaglica, Crvarevac i Zborište.

Bitno je istaći da se inicijativa za povrat općine javila krajem sedamdesetih godina, a da je taj status isposlovan krajem rata, prije svega zahvaljujući političkoj borbi predstavnika tadašnje vlasti i zaslugama boraca i starješina 505. viteške brigade. Tako da je 20. februara ratno predsjedništvo donijelo uredbu sa zakonskom snagom o osnivanju općine Bužim.“, kaže Amir Sijamhodžić, profesor geografije u osnovnoj školi Bužim.

Zapostavljen od centrale

O statusu Bužima i stepenu ulaganja u njega, puno se diskutovalo u proteklih nekoliko godina. Naime, mnogi smatraju da, shodno njegovoj ulozi u odbrani Krajine i Bosne i Hercegovine, Bužim zaslužuje veća prava i benefite od kantonalnih vladajućih struktura, te da je zbog lošeg odnosa prema njemu, ovaj grad ostao nedovoljno razvijen u odnosu na ostale krajiške gradove. Posebno nas je zanimalo obrazovanje, kao jedna od najznačajnijih grana razvoja jednog grada.

„Najveći problem slabe infrastrukturne razvijenosti u višegodišnjem nemanju vlastitog upravnog statusa. Druge lokalne zajednice našeg kantona daleko prednjače u nivou rješenosti brojnih komunalnih sadržaja. Kada je u pitanju obrazovanje, treba istaći da je Bužim prvi put dobio srednju školu 1993. godine. Prije toga učenici su bili primorani odlaziti u srednju školu u Bosansku Krupu, Kladušu, Bihać i dalje. Danas je taj segment riješen.

Kvalitet srednjoškolskog obrazovanja u Bužimu zasigurno nije na razini najvećih upravnih centara, ali također ni ne zaostaje puno od ostalih gradova u kantonu o Federaciji. Dokaz tome su brojni uspjesi bužimskih školaraca. Visokoobrazovanih je sve više iz godine i godinu, što se može razumjeti i kao dio općeg trenda, ali zasluge za taj pomak svakako pripadaju i postojanju srednjoškolskog centra, posebno gimnazije.“, kaže Sijamhodžić.

Kulturna scena u usponu

Osnivanjem JU “Centra za kulturu, sport i informisanje“ kulturni život u Bužimu poboljšao se za jednu razinu više. Do završetka izgradnje objekta ovog Centra, Bužimljani su bili uskraćeni za prostor u kojem bi se mogle odvijati ozbiljnije kulturne manifestacije i sadržaji, a sada je to puno bolje. Ipak, još puno posla ih tek očekuje kažu iz Centra, pa zbog toga planiraju poboljšati mnoge kulturne sadržaje.

„Sada za to imamo više mogućnosti i vjerujem da će kulturna scena na području bužimske općine biti sve bolja i primijećenija. Bosanska Krajina, a posebno Bužim ima svoju specifičnu tradiciju koja je usko povezana sa vjerom. Ovdje živi stopostotno muslimansko stanovništvo, a Bužimljani su dodatno poznati po svom ljubomornom čuvanju vlastitih običaja.

Ipak, moram reći u današnjem vremenu većina bosanskih čaršija nije imuna na nove trendove i moderne izazove. Mi kao kulturna institucija nastojimo balansirati između svega toga koliko je to moguće. U svemu tome nastojimo zadržati duh naše tradicije“, kaže Mersudin Nanić, direktor JU Centar za kulturu, sport i informisanje Bužim – piše Al Jazeera.

KOMENTARI:
Loading...