Okružen obroncima Grmeča, Osječnice, Klekovače i nepreglednim poljima Vrtočko-krnjeuškog, Bjelajskog, Medenog, Petrovačkog i Bravskog polja. Bosanski Petrovac je mala lijepa čaršija u kojoj zajedno žive Srbi i Bošnjaci.

Konstantin Porfirogenet spominje ovo područje 950. godine u svom djelu “De administrando imperio” pod nazivom Pesenta. To je latinsko ime za starohrvatsku župu Pset. Ali temelje čaršije udarili su Austrougari 1878 godine. Tito je vršio smotre partizana u Petrovcu, a njihova Prva proleterska brigada NOVJ-a je od Vrhovnog zapovjednika NOV-a Josipa Broza Tita dobila i proletersku zastavu.

Velika četvorka

Bio je to grad antifašista koji su Jugoslaviji dali brojne generale. Ali i umjetnike, kao što su pisci Skender Kulenović i Ahmet Hromadžić, te slikare kao što su Jovan Bijelić i Mersad Berber.

Ova veličanstvena četvorka dio su kulturne i turističke tradicije i atrakcije, imaju muzeje i književne nagrade od kojih jedna nosi Skenderovo ime.

Uprkos tome što baštini tako bogatu kulturnu tradiciju, grad ne živi svoje najbolje godine. Nudeu praksi suživot, alisu zapostavljeni. Nema nekadašnje privrede, industrije, nema mnogo radnih mjesta, nema značajnijeg priliva u budžetu.

Suživot u praksi

U Bosanskom Petrovcu Bošnjaka i Srba živi podjednako. Suživot ovdje nije stvar retorike već prakse. Za razliku od jednonacionalnih sredina komunikacija među građanima je prisebnija, tolerantija i obzirnija. Zapravo podsjeća na ono prijeratno normalno gradsko ophođenje sa učtivošću i prijatošču. To je ono što će se svakome svidjeti na prvu u Bosanskom Petrovcu.

Načelnik Općine je gospodin Zlatko Hujić. Majka mu je Srpkinja iz ugledne partizanske familije. Otac mu je poznati petrovčanin Ehdem Hemko Hujić koji je formirao uspješnu tekstilnu fabriku “Novitet”. Njihov sin Zlatko radio je u izdavačkom preduzeću Borba Beograd, a Zatim u Čajevcu, Energoinvestu, Bosnaplastu i Elektrokrajini, uvjek u sektoru za razvoj.

Bosna u malom

Mlađe generacije Petrovčana pokazuju marljivost i apsolutnu ravnodušnost. Nisu u centru zbivanja i izgleda da uživaju zbog toga. Bosanski Petrovac se možda bio izgubio u anonimnosti minulih godina, nije ga bilo u nepravednim podjelama njihovih dobara, ali evo jedne generacije koja nema oraha u džepovima a ujedinjuju se da svom rodnom mjestu omoguće bolje uslove. Bosanski Petrovac sa pola-pola dvonacionalnim stanovništvom i uzurpiranim prirodnim bogatstvima mora uspjeti, jer to bi bio najbolji primjer i za Bosnu i Hecegovinu koja kao takva kakva jeste treba i mora uspjeti.

KOMENTARI:
Loading...