Zbog svog geostrateškog položaja grad Bihać je oduvijek imao itekako važnu ulogu u odbrani Bosne i Hercegovine kroz gotova sva historijska razdoblja.

Bihać je dugo vremena predstavljao trn u oku Osmanlijama koje su ga uspjele osvojiti tek  19. 6. 1592. godine te je na taj način produžio proces stvaranja i prvobitnog oblikovanja Bosanskog pašaluka na skoro 150 godina.

Nakon pada pod osmansku vlast Bihać je odmah učinjen sjedištem bihaćkog sandžaka, kadiluka i kapetanije. Age bihaćkog kapetana sjedile su u gradovima: Sokolac, Ripač, Brekovica, Mutnik, Tržac i Jasenica, a istovremeno bihaćki kapetan smatran je prvakom među svim kapetanima bosanskog ejaleta, te je na ajanskom vijeću sjedio na prvom mjestu na strani kapetana. Dakle, već tada Bihać postade mjesto odakle se brani Bosna, a svi njegovi stanovnici i šira okolina dobi naziv Krajina, a njeni stanovnici Krajišnici.

Tako Radoslav Lopašić u svome djelu „Bihać i Bihaćka Krajina“ ima potpuno pravo kada kaže:“Osim Sarajeva i Jajca nijedan grad u Bosni nije povijesno znamenit, kao Bihać. Za bosansku Hrvatsku, danas ponajviše znanu kao Krajina, bio je Bihać odlučan u sva vremena. Nekoć su ga držali ključem sve gornje Hrvatske i glavnim gradom kraljevine („caput et metropolis regni Croatiae“), a još za zapreme Bosne niesu se htjeli ljuti krajišnici predati ćesaru, dok se nije pokorio tvrdi Bihać.“

U Jugoslaviji Bihać i Lika su imali ključnu ulogu

Vać nakon završetka Drugog svjetskog rata KPJ je počela sa razmatranjem plana opšte odbrane Jugoslavije. Kako su odnosi između Jugoslavije i Italije oko Trsta bili na vrhuncu napetosti od 1945. godine do 1954. godine logičnim se činilo da bi upravo Krajina mogla postati glavnim sjedištem otpora. Pa tako kada sedamdesetih godina prošlog stoljeća dolazi do osnivanja Agrokomerca, ova tvornica de facto postaje sastavnim dijelom sistema JNA. Tako Admir Mulaosmanović u svojoj knjizi „Bihaćka Krajina 1971.-1991.“ jasno ukazuje na činjenicu da je admiral Branko Mamula, inače savezni sekretar za narodnu odbranu, smatrao da je Bihaćka krajina bila glavna hraniteljica NOVJ. Tako će ubuduće biti razvijane brojne doktrine o odbrani ovog prostora, a zanimljivo je i to da je Franjo Tuđman također bio jedan od generala koji je radio na ovim zadacima. Kasnije je će doći i do gradnje poznatog vojnog objekta Željava koji se smatrao najmodernijim aerodoromom u Evropi, u kojeg je Jugoslavija prema nekim procjenama uložila vrtoglavih 8 milijardi dolara.

Bihać u periodu od 1992. do 1995. godine

Da se sudbina opet nije sažalila nad Krajišnicima pokazao je i zadnji rat. Bihaćki džep dugo vremena predstavljao je trn u oku Marićevim snagama u SAO Krajini kao i Karadžićevoj paravojsci. Upravo će povezani teritorij Bihaća, Cazina i Bužima predstavljati ključni problem u povezivanju Republike Srpske i SAO Krajine što se može vidjeti i na priloženoj karti.

Neprijateljske snage su u više navrata pokušalave osvojiti ovo područje, a prebacivanje Manojla Milovanovića, budućeg ministra odbrane na područje Bihaća dovoljno je ukazivao na ozbiljnost i važnost ovog teritorija. Međutim svi pokušaji Vojske Republike Srpske uglavnom su bili zaustavljani uz zanemariva linijska pomjeranja, da bi konačno i okruženje završilo potpunim krahom 1995. godine. U nastavku možete pogledati i jedan video te poslušati izjavu general-pukovnika Antona Tusa, koji je na najbolji mogući način objasnio šta je Bihać predstavljao tokom rata. Treba napomenuti i to da je Tus bio glavni vojni savjetnik predsjednika Hrvatske, Franje Tuđmana.

KOMENTARI:
Loading...