Nekontrolirani uvoz i nelojalna konkurencija na tržištu samo su dijelom razlozi smanjenja peradarske proizvodnje na području USK, gdje je uzgoj tovnih pilića i koka nosilaca smanjen za značajan procenat u odnosu na 4 godine prije.

Farma Tomić u bihaćkom naselju Žegar egzistira od 2002. godine, a predanim radom, supružnika Dinke i Ivice Tomića, uz kreditna sredstva doveli su je do zavidnog nivoa. Već 2013. godine na farmi je bilo 5000 komada koka nosilja koje su proizvele više od milion komada jaja plasiranih potom na području grada Bihaća. Danas je ova slika drugačija dijelom iz privatnih razloga, dijelom što su uvjeti poslovanja za male proizvođače više nego otežani, a samo peradarstvo dovedeno do gašenja.

Peradarska proizvodnja na području F BIH kao i Unsko-sanskog kantona u posljednjih nekoliko godina je na najnižim granama. Nedovoljno je podržana subvencijama države što je dovelo do zatvranja čitavog niza malih farmi. Ukoliko bi se takav stav promijenio za kratko vrijeme stanje bi se moglo poboljšati, smatraju to u Federalnom udruženju peradara.

Ono što je ipak najveći problem svih koji još se bave uzgojem tovnih pilića i proizvodnjom konzumnih jaja je sporo i mukotrpno naplaćivanje isporučenih proizvoda uz troškove koji se moraju redovno podmirivati. Suočeni s tim na farmi Tomić smanjili su proizvodnju koju distribuiraju lokalnom trgovačkom lanacu koji poštuje dogovoreno.

Kada je riječ ovoj vrsti proizvodnje, moraju se poštovati strogi ekološki i higijenski kriteriji koji su stavljeni pred vlasnike peradarskih farmi. To zahtijeva ogromne finansijske troškove koji dodatno opterećuju proizvodnju te same proizvođače dovode do granice rentabilnog poslovanja.Neizvjesno je da li će 2016. godina dovesti do bolje situacije koja će ovim framerima omogućiti lakši opstanak.

KOMENTARI:
Loading...