Jadno da jadnije ne može biti. Prije dvije i pol godine sadašnji načelnik Velike Kladuše Edin Behrić je građanima Velike Kladuše i javnosti predstavljen kao „Babin kandidat“, „genije“, „novi Fikret Abdić“, „Babino šesto dijete“ i kako sve ne.

Neki su tada razumno i logički govorili da je to još jedan eksperiment čuvenog avanturiste koji je cijeli život eksperimentisao sa narodom i pri tome nikada nije razmišljao o cijeni koju će građani plaćati za njegove eksperimente i isti su nam jasno i glasno govorili da je slati Kladuščanima tako mladog i neiskusnog čovjeka za načelnika jedna neodgovorna avantura čiju cijenu će građani Velike Kladuše skupo platiti.

Abdić je naravno uvijek bio u pravu, uvijek najpametniji, uvijek vizionar i uvijek je imao dežurne krivce za svoje avanture i brodolome.

Nije njemu bio nikada cilj da Kladuša dobije sposobnog i dobrog Načelnika i da Kladuša napreduje. Njegovi ciljevi  uvijek počinju i završavaju sa time da načelnik dolazi njemu po svoje mišljenje, da načelnik uvijek bude na usluzi Ljilji, Dunji, Ervinu, Fazili i njegovim sponzorima iz svijeta podzemlja i što je najvažnije da načelnik uvijek bude spreman da podržava i budžetski sponzoriše njegove ideje, a da pri tome nema pravo na bilo kakva pitanja ili nedaj bože na kakve sumnje i dileme.

Sjećam se priče jednog očevidca rasprave iz Predsjedništva DNZ-a, sa kraja 2011.godine, na temu podrške Abdićevom zahtjevu za preuzimanje Agrokomerca. Toj raspravi na Predsjedništvu DNZ-a  jedini se oštro suprostavio Rifet Dolić koji je rekao da njegova bezrezervna podrška borbi za Agrokomerc i prava dioničara nikada neće biti upitna, ali je rekao da on ne dozvoljava da bilo ko, pa ni Fikret Abdić, nakon svega što je učinio, sada licitira sa njegovom podrškom borbi za Agrokomerc i prava dioničara. Dolić je tada u raspravi rekao da je lakrdija da zahtjev za vraćanje Agrokomerca dioničarima potpisuje čovjek koji je još uvijek u zatvoru, gdje izdržava kaznu za ratne zločine i da niko ozbiljan takav zahtjev neće ni pročitati, a kamo li nešto poduzeti, pa se stiče utisak da je zahtjev za preuzimanje Agrokomerca podnešen sa namjerom da se Agrokomerc nikada ne preuzme.

Jedan „visoki intelektualac“ i poznati Abdićev uvlakač i gonič robova je tada replicirao Doliću i rekao otkud mu pravo da uopće komentariše prijedloge osnivača Stranke Fikreta Abdića, na što je Dolić, u svom stilu, rekao: „Dragi gospodine ……………, ja sam rođeni vjernik i od rođenja vjerujem u Boga i vjerujem da je Kur*an Božija knjiga, ali i u Kur*anu postoje stvari sa kojima se ja ne slažem u potpunosti, a sa takvim ljudima kao Vi i nismo mogli bolje proći nego što smo prošli“. Dolić jedini nije htio glasati prilikom izjašnjavanja članova Predsjedništva koji su na Abdićev zahtjev raspravljali o njegovom Zahtjevu za preuzimanje Agrokomerca. Ovo sam pročitao doslovno iz Zapisnika sa sjednice Predsjedništva DNZ-a od kraja 2011.godine, koji sam dobio na uvid od jednog člana Predsjedništva, kada je Abdić još bio u zatvoru u Puli.

Ovo sam naveo kako bi bolje shvatili u kojoj mjeri je Abdić bio i ostao opijen sa apsolutizmom i u kojoj mjeri su ljudi sami svojim uvlačenjem Abdiću u stražnjicu u stvari gradili njegov ego-centrični mentalni sklop koji je prešao u akutno oboljenje.

Nakon što je dobio otvoreno korpu od Dolića i Mulalića, koji su godinama držali Abdića u realnom svijetu, Abdić nije želio više rizikovati sa nekim novim Dolićem i Mulalićem, pa je za vođu parade odredio svoju ćerku Ljilju, a za pokusnog kunića u svome novom eksperimentu odredio je mladog Edina Behrića, za kojeg je vjerovao da će bez pogovora i bez suvišnih pitanja izvršavati njegove naloge i pri tome je unaprijed računao da je mladi i neiskusni Behrić pravi izbor za dežurnog krivca i za sve njegove neuspjehe i promašaje.

Šta je presudno za promjenu kursa kod Behrića?

Edin Behrić je nakon uvjerljive pobjede na Izborima za načelnika Velike Kladuše startovao u velikom stilu, baš onako, kako je od njega tražio i želio Abdić i kako je želio da se obračuna sa svojim oponentima. Za kratko vrijeme se ispostavilo da je Abdić pravio ražanj, a zec je još bio u šumi.

Najčešće postavljano pitanje među građanima Velike Kladuše je šta je to uticalo da Edin Behrić otkaže poslušnost Abdiću i njegovim očekivanjima da Behrić bude njegova zlatna koka u privatizaciji budžeta Velike Kladuše i Javnih preduzeća za Abdića i njegovu porodicu?

Veliki doprinos kandidiranju Behrića za načelnika Kladuše i sada za otkazivanje poslušnosti Abdiću, prema mišljenju svih koji poznaju Abdićevo okruženje je u „bliskim vezama“ Ljilje i Behrićevog oca koji je bio od posebnog Ljiljinog i Abdićevog povjerenja.

Drugi razlog je u samom ponašanju Abdića, a prije svega Abdićevih kćerki Ljilje i Dunje, te Abdićevih volontera koji su u Behriću gledali samo ovčicu za šišanje koja će ispunjavati njihove želje i stalno im biti „zahvalan“ što je odabran da bude „Babin kandidat“ i što je kao takav i u tom svojstvu dobio podršku Babinih pristalica u Kladuši.

Behriću je jednostavno puko film i nije mogao podnositi da bude samo puki izvršilac želja Abdićevih ćerki i Abdićeve armije volontera i ofucanih „eksperata“.

Važan faktor Behrićevog otkazivanja poslušnosti Abdiću je što je shvatio da ga slijepa poslušnost Abdiću, sasvim sigurno, vodi u Zenicu ili ludnicu, kako mu je svojevremeno javno prognozirao Rifet Dolić na predizbornoj kampanji 2012.godine.

Abdić je dugo vremena vjerovao da će po starim receptima „uvjeravanja“, zastrašivanja i „autoriteta“ vratiti Behrića u kolosjek, ali je izgubio vrijeme na tome i sve više gubio autoritet kod građana i sponzora koje je godinama manipulisao.

Iz moga ugla promatranja, najveći doprinos za Behrićevo otkazivanje poslušnosti Abdiću ipak ima ponašanje Abdićevih ćerki Ljilje i Dunje koje su se uživile u ulogu Babinih ruku u Kladuši i za koje je Behrić bio samo prezervativ i sredstvo da ostvare svoje neostvarene snove i bolesne ambicije, kad se sa tim nisu mogle ni približiti Doliću i Mulaliću.

Ubrzo su Ljilja i Dunja za Behrića postale „Fikretove tuke“, a Behrić za njih „Pećinski tukac“. Očito se, nakon izbora do sada, na malom prostoru oko Općine izrodilo puno ćurki i ćurana.

Uporedo sa otkazivanjem Behrića, Ene Halilovića i brojnih „volontera“ ubrzano je tekao proces destrukcije Abdićeve parlamentarne većine okupljene oko Kluba 16 u Vijeću, koja je sastavljena na kupovini, prevarama, ucjenama i reketiranju.

Najveći pokretači raspada Kluba 16 i parlamentarne većine su, nema sumnje opet bile Abdićeve ćerke koje su na članove Kluba 16 gledale kao na brojke koje će na njihov mig podizati ruke u Vijeću i ne postavljati suvišna pitanja.

Suočeni sa nemoći, progresivnim gubitkom povjerenja, ne ostvarivanjem finansijskog benefita i sve većim javnim osudama prevara i obmana građana Abdić i njegovi Laburisti su se našli u neobranom grožđu i morali su nešto poduzimati da discipliniraju Behrića i neposlušne vijećnike, pa su Abdići sve svoje adute stavili u pogon u pokušaju da sklepaju novu parlamentarnu većinu i da smijene neposlušnog Behrića.

U ovom nastojanju Abdić je aktivirao svu svoju podzemnu i nadzemnu diplomatiju i naoružan idejama svojih ćerki je pokrenuo sve mehanizme za smjenjivanje Behrića i za nove priče kojima će na stari način još jednom prevariti i manipulisati sa građanima Velike Kladuše.

Velika Kladuša ubrzano tone u kaljužu koja je do sada bila dobar ambijent za Abdićeve prevare i manipulacije sa kojima je godinama držao ljude u podaničkom odnosu prema njemu, njegovoj porodici i odabranim poslušnicima.

Inicijativa za glasanje o smjeni načelnika Edina Behrića je bio čin očaja Abdića i njegovih ćerki Ljilje i Dunje koje je psihički i finansijski ubijala nemoć da koriste resurse Budžeta Općine i blagodati korištenja privilegija koje pružaju Javni sektor i javni novac.

Da bi spasili čast i imidž vizionara i borca za sirotinju Abdići su po svaku cijenu forsirali glasanje o smjeni načelnika Behrića, računajući da će za taj čin dobiti ili kupiti podršku nekoga iz opozicije, kako bi došli do magične brojke od 15 glasova podrške za Behrićevu smjenu.

Dan „D“ trebao je biti u četvrtak 18.12.2014.godine kada je obavljeno glasanje u Općinskom vijeću i kada Inicijativa Abdića i Laburista za smjenu Behrića nije dobila podršku i Laburisti su nakon izbornog debakla na Općim izborima doživjeli novi šok i suočili se sa totalnim fijaskom.

Glasanje u četvrtak u Općinskoj vijećnici Velike Kladuše bilo je istorijsko i to je definitivno početak kraja vlasti dinastije Abdić u Velikoj Kladuši, shvatili to ono ili ne.

Glasanje za smjenu Edina Behrića u stvari je bilo glasanje za i protiv Abdića i njegovih ćerki Ljilje i Dunje u kojem su one dobile javno poruku da su one i njihova politika nepoželjne u Velikoj Kladuši.

Ovo nisu glasovi podrške za Edina Behrića, ovo su glasovi protiv Abdića i Laburista.

Nema niti jednog Vijećnika u Općinskom vijeću Velika Kladuša, od 16 koliko broji nova parlamentarna većina protiv Abdićevih Laburista, koji smatra da Behrić nebi trebao biti smijenjen sa mjesta načelnika Općine, ali niti jedan od njih isto tako ne smatra da Abdići, nakon svega, nebi trebali za sva vremena otići iz života Kladuše i Kladuščana.

Načelnik Behrić je preživio Abdićeve atake i glasanje o smjeni, ali to je pirova pobjeda ako ne učini dodatne napore da okupi parlamentarnu većinu koja će raditi u interesu Kladuše i koja će graditi jedinstvo u borbi protiv nesreće koja se zove Laburisti ili bolje rečeno, koja se zove Ljilja i Dunja Abdić i grupica maloumnika koje su ove dvije uspjele inficirati svojim otrovom.

Behrić je dobio bitku, ali nije dobio rat i valja mu se tek suočiti sa izazovima koje sa sobom nose naredni dani njegovog načelnikovanja u Velikoj Kladuši.

Gdje su u tome građani Velike Kladuše?

Građani Velike Kladuše su sada, nakon Laburističkog crnog četvrtka na još jednoj prekretnici  i oni su jedini ti koji mogu dobiti rat protiv politike prevara, obmana i manipulacija koja je do sada nanijela puno nesreće i zla Kladuši i njenim ljudima i čiji akteri, sa svojim namjerama,  sada su do kraja razobličeni i otkriveni.

Kladuščani, na vama je red da konačno izaberete svoj put!

Vaš put se počinje trasirati i graditi smjenom Abdićeve ćerke Dunje na mjestu predsjedavajuće Općinskog vijeća, jer je to nesreća i tuga za Kladušu i Kladuščane.

PROFESOR IZ kLADUŠE

KOMENTARI:
Loading...