Prije točno 25 godina pilot, heroj Rudolf Perešin u MiGu-21R preletio je u Austriju. Bilo je to jutro 25. listopada 1991. godine kada se vinuo u nebo, u neizvjesnost pred galopirajućim strojem armije koja je nasrnula na Hrvatsku.

Od početka 1991. godine, u osvit prvih oružanih sukoba Domovinskoga rata, vojni piloti hrvatskoga porijekla u bazama bivše JNA nalazili su se pod pod posebnom prismotrom KOS-a. Pratio se svaki korak kako na poslu, tako i u privatnom životu.

Tako je Perešina sudbonosna 1991. godina zatekla na službi u 117. lovačkom avijacijskom puku, 352. izviđačkoj avijacijskoj eskadrili smještenoj u vojnoj bazi Željava kod Bihaća. Kao pilot-izvidnik, Perešin je letio na inačici MiG-21R (rus. R-razvjedčik) koja je opremljena posebnim sustavom kamera.

Lijepljenje etiketa

Rudi je pomno planirao svoj bijeg koji ga je vinuo u herojske visine. Osim što je očekivao povoljnu zadaću s planom leta koji će obuhvatiti širi radijus, trebalo se pobrinuti i za pravovremenu evakuaciju svoje obitelji iz bihaćkog vojnog kvarta Harmani gdje su živjeli vojni piloti.

Nakon napada na Pakrac 1. ožujka i krvavog Uskrsa 31. ožujka 1991. na Željavi je počelo intenzivnije polariziranje, uz etiketiranje Hrvata kao ustaša.

Ljut u sebi i uz sve intenzivnije vrijeđanje na nacionalnoj osnovi dojučerašnjih kolega Srba koji su u Željavi dominirali, Rudi je ostajao priseban, ničim ne odavajući svoje planove.

Kako je to lijepo zabilježila Branka Primorac u svojoj knjizi „Rudolf Perešin – život i smrt“, Rudi je tada shvatio puno značenje nekritičkih stavova poslovice krv nije voda te usprkos obuci i zapravo preodgoju koju su proživljavali pripadnici JNA koji su ovu ustanovu odlazili odvajajući se od doma i roditelja već s 14-15 godina, nije zaboravio na svoje korijene, obitelj i ono što je ponio od doma.

Tijekom perioda od 25. do 27. lipnja 1991. bihaćke eskadrile su dale svoj doprinos i u ratu u Sloveniji. Rudi je više vjerovao u svoju odluku o bijegu s avionom kao jedini ispravni čin kojim će zadati najveći udarac dojučerašnjim „prijateljima“.

Kasnije će vidjeti u kakvom je nezavidnom položaju u tom periodu bila i njegova obitelj u Gornjoj Stubici, kojima se zbog ograničenih sloboda nije ni javljao te koja je bila etiketirana jer je njihov sina oficir u JNA koji sudjeluje u zračnim napadima na Hrvatsku.

Svojim činom, Rudi je ne samo skinuo takvu stigmu sa svoje obitelji, već nanio udarac neprijatelju s dalekosežnim posljedicama na međunarodnoj razini koja je kroz ovaj čin moga dublje prodrijeti u prirodu nametnutog rata Hrvatskoj.

Varka s druženjem

Svojevrsna kulminacija Rudijeva strpljenja, koje je po tko zna koji put došla na kušnju, zbila se neposredno nakon 8. listopada 1991. kada je Hrvatska svijetu objavila saborsku rezoluciju o razrješenju svih državnopravnih odnosa s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ.

Tada su pobunjeni hrvatski Srbi za odmazdu napali i uništili selo Vaganac u neposrednoj blizini Željave. Kako ne bi postao sumnjiv, već pokazao čvrsto vojničko i drugarsko držanje, Rudi se se još intenzivnije druži sa svojim kolegama.

U to vrijeme njegova obitelj, supruga Ljerka i kći Daliborka, se već nalazila u Hrvatskoj i zapravo je samo čekao na pravi trenutak i odgovarajuću zadaću. Takav trenutak je konačno došao 25. listopada 1991., a zadaća je bila hitna vizualna zadaća izviđanja cestovne komunikacije Brežice-Ljubljana-Kopar!

Trebalo je utvrditi tijek povlačenja politički poraženih snaga JNA sa slovenskog teritorija, utvrditi ima li barikada i slično.

Od izdavanja zapovijedi, Rudi je imao 15 minuta za polijetanje i bio je određen krenuti prvi. Sastavio je plan leta, popio zadnju kavu s kolegama i krenuo prema avionu.

Nakon vizualnog pretpoletnog pregleda, sjeda u avion MiG-21R (evidencijskog broja 26112), veže se, provjerava instrumente, kopča masku za zrak te pokreće motor.

Tehničar izvana zatvara pokrov kabine, a Rudi iznutra aktivira sustav za hermetizaciju kabinskog prostora. Sve se posložilo kako treba od meteoroloških uvjeta, crte leta, jutarnji dio dana, izvanredna vidljivost.

Promašila ga ‘strijela’

Iznad okolice Ljubljane otkrila ga je slovenska protuzračna obrana i ispalila PZO projektil „strijela“. No, na toj visini i brzini za Rudijev MiG to nije bila nikakva prijetnja.

Sad ili nikad – odluku donosi u djeliću sekunde, spušta avion s 5000 metara na svega 50-ak metara i usmjerava ga s državnom granicom s Austrijom.

Nakon ulaska u austrijski zračni prostor smanjuje brzinu s 1000 na 600 km/h. Za Austriju se odlučio zbog iskazanih političkih simpatija Beča prema hrvatskoj samostalnosti, te nije htio komplicirati situaciju Mađarima ili Talijanima.

Poslije će saznati kako su ga austrijski radari otkrili u blizini Bleiburga te kako nije bilo dovoljno vremena za presretanje.

Od samog slijetanja u Klagenfurt s hrvatske strane postoji inicijativa za povratom aviona MiG-21R Hrvatskoj. Rudijev MiG-21R sada se nalazi u vojnom zrakoplovnom muzeju u bazi Zeltweg.

“Slobodna Dalmacija” je prvi hrvatski medij koji 25 godina od slavnog preleta ekskluzivno objavljuje fotografije Perešinova MiG-a sklonjenog od očiju javnosti.

Avion se uredno održava i pomno čuva, u što se osobno uvjerio i autor ovog članka. U istom muzeju nije javno izložen, već pomaknut u stranu te prekriven nije dostupan za širu javnost.

Ako Hrvatska od ostalih država sljednica bivše SFRJ dobije suglasnosti o odricanju potraživanja aviona MiG-21R (26112), može se službeno zatražiti povrat ovog aviona od Austrije. Odnosno, pod tim uvjetima, poručili su Austrijanci, vratit će ovaj zrakoplov Hrvatskoj.

KOMENTARI:
Loading...