Ključanka Jasmina Banjalučkić je jedna od ključnih osoba kako u Ključu i USK tako i u FBiH koja se bavi pitanjima, pravima i problemima mladih . Jasmina je aktivna u omladinskom sektoru već 14 godina na svim nivoima naše države. Ona je članica Upravnog odbora VM FBiH, predsjednica skupštine Vijeća mladih USK i predsjednica Vijeća mladih općine Ključ.Jasmina je također i dugogodišnja aktivistica u omladinskom centru “Kosmos” i omladinskom razvojnom centru “Dekameron” .U Ključ je ona već odavno prepozantljivo lice, naročito među mladima sa kojima kako kaže i najbolje sarađuje. Ova mlada magistrica sociologije veselog i kreativnog duha uvijek spremna na akciju upravo zahvaljujući ovim svojim osobinama, ali i radu i trudu do sada je proputovala pola Evrope. Jasmina je posjetila oko 20 Evropskih zemlja i to svaku skoro po 2 puta, a ovih dana se sprema na novo putovanje u Grčku gdje je čeka realizacija još jednog od mnogobrojnih projekat na kojima je do sada radila.

U nastavku razgovaramo sa Jasminom o njenim putovanjima, omladinskom sektoru i njenim iskustvima:

Šta te podstaklo da se aktiviraš u omladinskom sektoru?

Valjda je to bila radoznalost i želja da upoznam nešto novo i drugačije.Uvijek sam imala volju da radim nešto novo. Nekad sam odustajala, ali evo aktivizam u omladinskom sektoru je potrajao i traje već nekih 13-14 godina zbog čega sam stvarno i zahvalna i sretna.

Koje Kada god me neko pita o prednostima volonterizma meni naumpadne ona reklama za Master Card jer se tamo govori o nečemu neprocjenjivom. Kao kad navijači Reala krenu na utakmicu pa u pozadini ide onaj cover pjesme We are the champions. Sve ono što dobijemo volonterizmom i aktivizmom je zaista neprocjenjivo i meni baš ima tu muziku pjesme We are the champions. Ako bi baš izdvajala nešto to bi svakako bio momenat kada druge, a i sebe činimo sretnim i zadovoljnim. Kroz volonterizam zaista možemo mnogo toga naučiti, upoznati zanimljive ljudi, promjeniti način razmišljanja, steći širu sliku o onome što se dešava te usrećiti ljude oko sebe. Volonteri igraju zaista važnu ulogu u svakom društvu pa tako i u BiH.

Radila si na mnogobrojnim projektima. Koje od njih bi izdvojila kao posebne i koji su njihovi direktni rezultati?

Ovo je teško obzirom da sve ono što sam radila je dosta povezano i tek kroz tu povezanost mogu govoriti o nekim većim rezultatima, ali evo izdvojila bih:

Kampove za djecu na Boračkom jezeru na kojima sam radila još u srednjoj školi. Naime, vodili smo djecu iz Ključa i Bosanskog Petrovca na kamp i u tom periodu za mnoge od te djece ovo je bila jedinstvena prilika da upoznaju nešto što nije Ključ, a i da imaju odličan sadržaj na ljetnom raspustu;
Erasmus plus projekte koji su omogućili velikom broju mladih Ključana da putuju i uče u isto vrijeme. Takođe, zajedno sa kolegama uspjeli smo u Ključ dovesti sigurno više od 1 000 mladih iz cijelog svijeta i moram reći da je većina njih bila oduševljena Ključem.

Jedan od meni omiljenih je rad na dokumentarnom filmu Nermina’s World koji je snimljen u Prhovu. Film je do sada prikazan na nekih dvadesetak festivala širom Evrope i imamo odlične kritike. U svijetu dokumentarnog filma sa antropološkom tematikom je zaista prepoznat.

Strategija prema mladima je evo četvrti projekat koji bih izdvojila, a izdvajam ga iz razloga što je to prvi strateški dokument za mlade na području općine Ključ, odnosno prvi dokument za koji možemo reći da se bavi isključivo populacijom mladih i njihovih potreba.

Evo ovdje ću stati pa ćemo drugom prilikom i o drugim aktivnostima.

3.Zahvaljujući angažmanu u NVO sektoru dobila si priliku da posjetiš mnoge zemlje i upoznaš mnoge kulture. Kakva su tvoja iskustva sa tih putovanja?

Ta putovanja su toliko zarazna, bar za mene, a naročito kada imaju sadržaj poput treninga, seminara, radnog kampa i sl. Moj prvi odlazak na jedan internacionalni trening van granica BiH se desio prije deset godina i to u Srbiji. Od tada sam posjetila dvadesetak Evropskih država, a većinu njih sam posjetila najmanje dva puta. Pošto stvarno volim istraživati druge kulture i naravno probavati različitu hranu, za mene je ovo bilo i više nego odlično iskustvo. O onome što sam naučila vjerovatno trebamo pričati drugom prilikom.

Ako bih izdvojila naljepše mjesto koje sam posjetila to bi bio Gozo, otok koji pripada Malti. Tamo gdje se stvarno osjećam kao kod kuće je definitivno Makedonija, a hrana i kultura koja me baš privlači je Španjolska i Grčka, tu ne mogu odlučiti. Fascinirana sam svime što Turska nudi. U Turskoj sam bila 5-6 puta i svaki put na drugom mjestu i svaki put su baš različita i udaljena mjesta. Hrana je takođe dobra J Shvatila sam da su Poljaci toliko slični nama, ljudima s Balkana, da je Rumunija prelijepa država, da Crnogorci imaju najzanmljiviji akcent i da mi se lako uvuče pod kožu, da Njemci mogu biti srdačni i topli, a ne uvijek hladni, da su Litvanci i Estonci jako zanimljivi i karizmatični, da Britanci ne govore toliko savršen Engleski, da su Portugalci odlični pjevači, da prijateljstva na daljinu mogu funkcionisati i pizza mi je i dalje najbolja u Ključu.

Svako putovanje je nekako obilježeno i nekim događajem. Mnogo puta sam prespavala na aerodromima, mnogo je tu promašenih ulica u cilju pronalaženja hotela, mnogo pokušaja sporazumjevanja sa lokalnim stanovništvom na njihovom jeziku. Jednom sam u tom smislu čak glumila kokoš na plaži punoj ljudi u Portu, a samo sam htjela kupiti chicken burger. Naravno ljudi su se smijali.

Desilo se da sam u Kikindi koja je ravna kao dlan u nemogućnosti da pronađem đački dom u kom smo bili smješteni provela skoro sat vremena hodajući skoro u krug. Valjda nemam razvijen osjećaj orjentacije u ravnici.

Kretala sam na put a da zaboravim pasoš, valjda od uzbuđenja.

U Barselni su mi ukrali torbu, inače posljednje putovanje, pa u nadi da ću naći dokumente zajedno sa ostatkom ekipe smo proveli par sati prevrćući kontenere u krugu od par stotina metara. Tada nije bilo smješno, ali sada stvarno jeste. Nismo našli dokumente, ali smo čitavu situaciju obojili dobrim starim bosanskim humorom.

4.Za kraj koja je tvoja poruka mladim ljudima.

Iskoristite čak i najmanju mogućnost da putujete jer putovanje je jedina stvar koju platite, a da vas i obogati. I naravno mislite i djelujte pozitivno!

KOMENTARI:
Loading...