Razgovarali smo sa Demirom Pašalić našom sanjankom za koju mnogi pitaju gdje je i šta radi. E pa saznali smo da je pred kraj studija u Sarajevu Demira dobila stipendiju  u Americi tačnije u New York-u. Postavili smo joj par pitanja,evo šta nam je Demira odgovorila.

Život u Americi?

Po samom dolasku u Ameriku, fizički mi se sve činilo bukvalno drugačije i veće. Ovo može da zvuči smiješno ali sitnice poput utičnica na zidu, ogromnih automobila, svjetala na semaforu, hrane (čije su porcije ogrome) itd. itd . do malo krupnijih promjena poput jezika i sl.Sve su to stvari koje su me svakodnevno podsjećale da više nisam u Bosni, da nisam u Europi. Tek sam u Americi naučila da iako mislimo da je ostatak Europe po mnogocemu drugaciji od Bosne u stvari i nije (ovdje ne govorim o politici, ekinomiji isl) više mislim na kulturu i način razmišljanja koji je ukorijenjen u svima Nama koji živimo/smo živjeli u Europi i razlikuje se vrlo malo. To sam shvatila ovdje jer je sve u kontru sa onim što sam naučila u životu i na šta sam navikla. Imam mnogo prijatelja iz cijele Europe koji sa mnom ostaju u čuđenju nakon što nešto vide ili čuju a što nikako nije u skladu sa onim što mi znamo. Ali to je valjda ono što čini Ameriku Amrikom, ipak, taj kulturni šok koji me u početku možda i šokirao, sada više nije primjetan jer sam navikla i dvije godine su bile sasvim dovoljne za to. Život u americi je također mnogo brži. Kada sam došla u New York, radila sam kao bartenderica i imala sam priliku vidjeti mnogo turista koji bi blagorečeno bili u šoku jer nisu očekivali tako brz tempo, baš kao ni ja kada sam tek došla. Ipak, navikla sam na sve to relativno brzo jer sam i sama hiperaktivna te sam shvatila kako sam najproduktivnija kad nemam mnogo vremena za analiziranje situacije. Ovako se zakopam obavezama pa nemam vremena za razmišljanje.

Zasto ste odlučili za odlazak?

Za odlazak sam se odlučila prvenstveno jer sam dobila stipendiju koja mi je omogućila da nastavim studije muzike, tačnije solo pjevanja. Iako sam bila pri kraju studija u Sarajevu, prilika da dođem u New York mi se činila jedinstvenom, te svakako odličan način da vidim taj dio svijeta te naučim nesto novo. Također, muzika na našim prostorima i ne igra neku bitnu ulogu te mnogi ne vide jer ne znaju dalje i više od onoga što se pušta na BH TV I radio stanicama. Ja sam iskreno pokušala da nađem svoje mjesto u muzici dok sam bila u Sarajevu ali nakon svih pokušaja to mi se činilo kao nemoguća misija tako da je i to olakšalo moju odluku. Ne volim što je tako jer bih bila najsretnija da sam sretna i uspješna iz svoje domovine i da mogu da budem primjer, ali nije tako, na žalost.

Koliko Vam nedostaje Sanski Most?

Da se ne lažemo, mnogo. U Sanskom Mostu sam rođena, tu su moji najdivniji roditelji na svijetu, moj brat te porodica i mnogi koje volim. U Sanskom Mostu Sam provela najbolje djetinjstvo koje je bilo za poželjeti. Kad sve to ostavite negdje onda ste zasigurno tu ostavili i dio sebe i to će tako da bude dok bude i mene.

Na čemu trenutno Radiš?

Ostalo mi je još malo do diplome tako da je to svakako jedan od zadataka koje imam. Prije dva mjeseca sam dobila poziciju profesora u novo otvorenoj privatnoj muzičkoj školi na Mahnattanu. To me čini sretnom i svakako bliže onome čemu težim. Također mnogo pišem te kolaboriram sa mladim i talentovanim muzičarima. U prve dvije godine boravka u NY, osim škole i pisanja, nisam pokušavala da radim ništa po tom pitanju jer mi je trebalo da se odmorim i na jedan način “rehabilitiram” od svega što se desavalo u meni po pitanju muzike. Trebalo mi je vremena da shvatim neke stvari i realizujem da više nema potrebe za raznoraznim kompromisima u muzici. Sada osjećam da sam muzički dovoljno zrela, da znam šta želim i kako to želim te da je vrijeme da se ponovo aktiviram.

Prednosti života u Americi?

Prednosti ima mnogo, to Jje činjenica, ali nekolike su meni posebno vazne a to je da imate pravo iznjeti svoje mišljenje i stavove bez da će vas neko etiketira ludim u startu samo zato što se vaše mišljenje i stav razlikuje od drugih. To je meni posebno važno jer znam šta znači živjeti u sredini gdje je teško naći istomišljenika ili kompetentnog sugovornika. Smatram da je to osnovno pravilo od kojeg treba početi, ako želite “zdravo”društvo te kada imate to kao uvjet, onda možete sve. Prednost je takodjer što dobra radna etika uvijek nailazi na poštovanje i  nikad ne ostaje neprimjećena. Ukoliko ste dobri, nikoga neće zanimati odakle ste, ko su vam majka i otac i sl. Vrlo je lako napredovati ukoliko radite uporno i to je svakako odlična prednost za imati kada ste mladi, puni elana te novi u jednoj sredini kao što je ova.

Da li se osjećas ispunjeno sa onim što Radiš?

Trenutno sam sretna sa onim što radim. naravno, bilo je vrijeme kada nisam bila jer sam morala da radim i idem u školu te se sve svodilo na rad, školu, koji sat sna i opet u krug,  ali to je sve ono što nas jača i čini onim što danas jesmo. Daleko od toga da danas ne moram raditi i ići u školu, ali definitivno više uvažavam sve dobro što mi se dešava, te što tek dolazi. Osim mentalne podrške svoje porodice, sve ostalo sam sama napravila od kada sam ovdje i to me čini sretnom i zahvalnom. Sretna sam jer sam počela da radim ono što volim i što sam imala priliku i mogućnost da studiram Ono što me ispunjava te da se zaposlim jer znam da bi to bili mnogo teze da sam ostala u Bosni. Ponovo ću reci na žalost ali realnost je takva i ista me čini jos zahvalnijom.

Ljubav?

Hmmmm ljubav je uvijek tu negdje iskreno, New York je vrlo nezgodan po tom pitanju. Prosto Vam se moze desiti da nemate vremena da se vidite osobom sa kojom ste trenutno jer vam od tačke A do tačke B treba vječnost, a svi žive takvim tempom da žele postići i uraditi što više u što kraćem vremenskom periodu. Takva sam i sama tako da se ne žalim. Reci ću samo da sam prošle godine upoznala nekoga ko ima slično zanimanje i temperament sličan mome tako da se “snalazimo” Nekako

Na kraju našeg razgovora ostavljamo Ti prostor da kažeš Što želiš.

Prije svega želim da Vam se zahvalim Što mislite na Mene I nakon toliko vremena! To mi znači i nadam se da nikada neću iznevjeriti vaše poštovanje. U ovim crnim danima mi je nekako teško da pričam o sebi i svojim ličnim uspjesima kada znam da sada negdje u Bosni I Hercegovini ljudi traže svoja osnovna prava. Pravo na normalan I zdrav život, posao, obrazovanje, isl Mislim da je to mnogo bitnije od mojih ličnih želja i nastojanja. Moje srce je sa svima koji traže promjene. Nadam se da će do istih uistinu I doći ovoga puta.

KOMENTARI:
Loading...