Sokolačka tvrđava iznad Bihaća nadvija se, kako joj i samo ime kaže, poput sokola koji budno prati svakog nesretnika koji Krajišniku zlo misli.

O samom nastanku sokolačke tvrđave malo se zna, pa tako historiografi barataju vremenom od 11. do 14. stoljeća, a legenda o njenoj graditeljki Soki svima je poznata priča. Međutim, teško se može potvrditi da li je ta misteriozna djevojka zaista postojala ili je legenda koja se već kao surova istina uvukla u svakog Krajišnika.

Međutim, jedno je sigurno Bihać i Sokolac su kroz historiju rasli zajedno, a u istom kontekstu se spominju gotovo u svakoj listini. Oba ova grada bila su pristuna kao važna strategijska uporišta i za Osmansko i Habsburško carstvo.

Grad Sokolac po svojoj veličini ne možemo svrstati u red većih srednjovjekovni bosanskih gradova, ali svkako spada u red najočuvanijih gradova barem kada ja u pitanju Krajina. Bila je to tvrđava koja je imala gotovo sve oblike jedne moderne fortifikacije. Tako u Skocu postoje tragovi koji jasno ukazuju na postojanje puškarnice, pokretnog mostića koji se dizao u krajnjoj nuždi ulaska neprijatelja u tvrđavu, te magacin oružja koji je po potrebi mogao biti pretvoren u tamnicu. Dodatnu opasnost po neprijatelja predstavljali su i zidovi debljine do 2,5 metara iznad kojih se nadvijala kula visoka impoznantnih 16,5 metara.

Sve gore navedene osobine sokolačke kule činile su ovaj objekat biserom nad biserima u dolini rijeke Une. Koliko je strateški Sokolac bio važan za Bihać govori i činjenica da su Osmanlije pod svaku cijenu nastojale osvojiti ovaj mali, ali srcem veliki krajiški grad.

KOMENTARI:
Loading...