Zatvor maksimalne sigurnosti u Florenceu u Coloradu, tzv. ADX, najčuvaniji je zatvor u SAD-u. U njemu su smješteni Ramzi Yousef, koji je planirao bombardiranje Svjetskog trgovačkog centra 1993. godine, Theodore Kaczynski poznatiji kao Unabomber i Richard Reid, tj. bombaš s cipelama.

Nakon što je bombaš bostonskog maratona, 21-godišnji Dzhokhar Tsarnaev službeno osuđen na smrtnu kaznu, također je postao stanovnik ADX-a, mjesta na kojem 24-sata dnevno patroliraju patrole pod teškim naoružanjem. 12 velikih tornjeva s naoružanim čuvarima dižu se iznad ciglastih zgrada, dok se na vrhovima zidina prostire bodljikava žica s britvicama, koja djelomično zaklanja pogled na snježne planine u blizini.

“Čim prođu kroz ulazna vrata, možete to vidjeti na njihovim licima…. Tad ih stvarno pogodi. Gledate u ljepotu Rocky planina u pozadini. A kad uđu unutra, to je posljednji put da ih ikad više vide”, priča bivši čuvar iz ADX-a Robert Hood.

“ADX je život poslije smrti. To je dugoročno… I, prema mojem mišljenju, to je puno gore od smrti”, kaže Hood koji je služio u zatvoru između 2002. i 2005. godine.

Velik broj od više od 400 zatvorenika koliko ih se nalazi u ovom zatvoru provodi u maloj betonskoj ćeliji 23 sata dnevno. Obroke dobivaju kroz male rupe u vratima. Krevet je od betona, a na njemu se nalazi tanki madrac i deka.

U ćeliji imaju jedan prozorčić koji dopušta ulazak malo svjetla, ali zatvorenici kroz njega ne mogu vidjeti ništa osim zgrada. U ćelijama su i nepomične betonske stolice i stolovi, a čvrsti zidovi sprječavaju da se zatvorenici međusobno mogu vidjeti ili na bilo koji način komunicirati.

RTR34TDL-600x350

Građevina koja kontrolira apsolutno sve

“Arhitektura ove građevine kontrolira sve. Dizajnirana je tako da zatvorenici ne mogu vidjeti nebo. Namjerno. Stavili su žice tako da helikopteri ne mogu sletjeti”, objašnjava Hood.

Zatvorenici skoro da i ne komuniciraju osim s čuvarima i zatvorskim osobljem. Kad napuštaju ćelije moraju imati zavezane noge, ruke i lance oko stomaka, te ih prate čuvari.

Rekreacija u kavezu na otvorenom omogućena im je jedan sat dnevno, ali ni ona nije puno veća od ćelija unutar građevine. Uz to, unutar kaveza mogu vidjeti tek nebo. Da bi uopće došli do tamo moraju proći pored nekoliko stotina kamera dok se za njima otvaraju i zatvaraju metalna pomična vrata.

U nekim ćelijama imaju radio prijamnike i crno-bijele televizore na kojima mogu pratiti vjerski, obrazovni ili program od općeg interesa.

Pisma i razgovori se nadgledaju cijelo vrijeme, a zatvorenici mogu nakon nekog vremena dobiti zatvorske poslove, kao što su čišćenje tuševa ili preseljenje među opću populaciju.

Nivo slobode dostupan zatvorenicima za “velike zvjerke” među zatvorenicima određuje Ministarstvo pravosuđa, te agencije koje su ih istraživale i digle optužnicu, a ne osoblje zatvora.

Oni najgori smješteni su u H Odjelu koji je pod posebnom sigurnosti. Njima je strogo ograničena sva komunikacija s vanjskim svijetom, a smiju ih posjećivati samo predstavnici odbrane i najbliži članovi porodice. Zatvorenici su tokom posjeta odijeljeni od posjetitelja staklenim prozorom i komuniciraju putem telefona.

Svi osobni razgovori se nadgledaju, a samo se pravni razgovori i pisana komunikacija s odvjetnicima smatra privilegiranom i privatnom.

Zatvorenici u ADX-u smatraju se najnasilnijim i tu su smješteni brojni teroristi. Mnogi od njih već su bili u zatvoru, ubijali zatvorsko osoblje ili posjetitelje, te su zaslužili ‘pravo’ doći ovdje i provesti tu ostatak života.

KOMENTARI:
Loading...