Zbog nedostatka posla, veliki broj mladih odlazi iz Bosne i Hercegovine. Najčešće u zemlje Europe, ali neki u potrazi za boljim životom odu i mnogo dalje.

Dvadesetčetverogodišnja Ivana Šćepanović iz Visokog već godinu dana živi u Saudijskoj Arabiji gdje radi kao stjuardesa za jednu aviokompaniju. Osim materijalne koristi, ovaj posao pružio joj je i životno iskustvo, upoznala je brojne ljude, kulture i zemlje svijeta, kaže Ivana.

RSE: Čime ste se bavili prije odlaska u Saudijsku Arabiju i kako je došlo do toga da se prijavite na oglas za posao stjuardese?

Šćepanović: Studirala sam logopediju i audiologiju na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Tuzli, polagala sam ispite, izlazila na ispite. Vidjela sam da od toga ništa nema kad mi je najbolja prijateljica, koja je magistrirala na mom fakultetu, faktički plakala što ne može da nađe posao u Bosni i Hercegovini. Onda sam si rekla da nešto moram promijeniti, ne možeš sjediti svaki dan u kući, tražiti od roditelja marku za kafu i očekivati da će sutra biti nešto bolje.

Kad sam vidjela konkurs koji je objavila jedna saudijska aviokompanija – doduše, to mi se zanimanje i prije sviđalo – nisam mogla vjerovati da će me primiti za ovaj posao, da ću doći ovdje. Sve je bilo nekako iznenada. Otišla sam, bila na intervjuu. Poslije dvije sedmice javili su da sam primljena.

‘Ako te tvoji snovi ne plaše, onda nisu ni veliki’

RSE: Je li bilo teško odvojiti se od prijatelja, obitelji, doći u nepoznatu zemlju i živjeti sama? Koji su bili najveći strahovi prije samog preseljenja?

Šćepanović: Bojala sam se zato što ima stvarno mnogo predrasuda o zemlji Saudijskoj Arabiji, mediji koji pišu kako su žene ovdje potlačene, kako nije sigurno za ženu koja dolazi iz jedne zemlje koja je u Evropi, kako ću se ja prilagoditi, kad je naša zemlja dosta slobodnija. Mislila sam kako ću se prilagoditi na njihov način života, zato što mi ovdje moramo nositi abaje, koje su tradicionalno odijelo žena u Saudijskoj Arabiji, kako da se privikneš na drugačiju sredinu, kako da održim svoje odnose sa porodicom, prijateljima ovdje, kako ću se navići na posao. Sve je to bilo novo.

Engleski dobro pričam, ali me ipak bilo strah kako ću se sporazumijevati, ipak je tamo drugi jezik, drugi ljudi, druga kultura, drugi običaji. Moraš promijeniti dio sebe da bi se prilagodio drugoj zemlji. Naravno da sam bila preplašena, ali pričala sam s jednim prijateljem koji već radi u Saudijskoj Arabiji i on mi je rekao: ‘Ako te tvoji snovi ne plaše, onda nisu ni veliki’. Što i jeste tako. Što sam htjela kao mala, te uniforme, kapice, sve to bilo mi je pojam, tako da sam skupila hrabrosti i otišla. Mogla sam ostati, ali žalosno je kako nema ništa u mojoj domovini, kako mi ništa ne pruža, kako moraš imati stranku, moraš imati ‘nekog velikog’ iza svojih leđa. Ili da nešto probam sama.

Integralni intervju pročitajte na ovom linku.

KOMENTARI:
Loading...