Kuskoj je selo u Turskoj čiji stanovnici već 400 godina komuniciraju zviždanjem. Ovaj jednostavan način komunikacije je osmišljen u vrijeme kada ljudi nisu imali struju, a poznat je pod nazivom “ptičji jezik”, odnosno na truskom jeziku “kuș dili”.

Selo je smješteno na nepristupačnom mjestu u Turskoj i seljanima se u to vrijeme sama potreba nametnula za alternativnim načinom komunikacije. Jednim koji će štedeti više energije od hodanja ili dovikivanja.

Inspirisani pjesmama ptica, počeli su da zvižde slogove turskih riječi. Seljani su koristili ovaj način komunikacije da jedni druge obavijeste o posjetiocima sela, da upitaju jedni druge za pomoć ili da jednostavno pošalju nekome pozivnicu za druženje uz čaj. Tokom godina njihov jezik zviždanja se toliko razvio da su počeli sklapati i složene rečenice, pa čak i voditi razgovore zviždanjem.

Pošto se zvižduk čuje do udaljenosti od otprilike 1 km, ako je osoba koja treba da primi poruku dalje, neko će uvijek biti ljubazan da prenese zvižduk – sve dok poruka ne stigne do svog cilja.

Električna energija je stigla u Kuskoj tek 1986. godine, a otprilike u to vrijeme mlađi stanovnici su već napuštali selo u potrazi za boljim životom u razvijenim gradovima. Danas u selu žive uglavnom stariji ljudi, a pojavom mobilnih telefona i novih jednostavnijih načina komunikacije, i njihov ptičji jezik polako umire.

No, seljani se i dalje ne predaju. Oni svake godine organizuju festival koji promoviše jezik zviždanja, i prilikom toga pokušavaju promovisati jezik među mlađom populacijom, kao i da razvijaju turizam koji značajno doprinosi ekonomiji sela. Tokom svakog festivala zviždanja održi se i takmičenje, prilikom kojeg takmičar zviždanjem komunicira poruku sudijama koji se nalaze na drugoj strani planine.

Pogledajte video:

 

KOMENTARI:
Loading...