Dakle na području tog grada se u posljednjih osam godina broj onih bez smještaja više nego udvostručio, što se vidi na ulicama Los Angelesa koje su prepune šatora ili kartonskih kutija na kojima spavaju oni bez krova nad glavom.

Tri od četiri beskućnika živi u automobilima, kamperima, šatorima ili jednostavno spavaju na odbačenim naslonjačima.

Prije 15-ak godina, ljudi bez skloništa mogli su pronaći utočište u ruševnim hotelima i stambenim zgradama. No, u zamahu nakon krize 2008. godine, mnogo od tih objekata u Los Angelesu je obnovljeno.

Problem se samo pogoršao kada je Eric Garcetti preuzeo dužnost gradonačelnika 2013. godine te se od tada naselja šatora protežu od doline Antilope do obale Santa Monice. U oktobru 2017. službenici javnog zdravstva su izbrojali 222 kampa, s time da je u 50 njih živjelo više od 30 ljudi, piše Los Angeles Times.

Gradske vlasti i dobrotvorna udruženja su između 2014. i 2017. pružili krov nad glavom 26.000 beskućnika, ali s obzirom na to da u Los Angelesu ima sve manje slobodnih stanova, sve je teže smjestiti one koji su prisiljeni živjeti na ulicama.

Glavni uzrok beskućništva u Los Angelesu su preslabo plaćeni poslovi i preskupi stanovi.