epa05194701 Journalist at Zaman newspaper prepare an edition for 05 March in Istanbul, Turkey 04 March 2016. The Turkish government will take control of Zaman, the largest opposition newspaper in the country, state-run Anadolu news agency reported 04 March 2016 citing a court order. Under the order, a state appointed trusteeship will run the paper, which has editions in several languages, including Turkish and English. The staff of the Zaman newspapers in Turkey are preparing what they expect to be their final edition before government-appointed trustees take over the opposition media outlet. Zaman, which according to its own numbers averaged last year 850,000 print copies a day, is accused of being part of the network of Fethullah Gulen, an Islamic preacher based in the US. EPA/SEDAT SUNA

Luksuz da toleriše glasila nedvojbeno povezana sa organizacijom koja je pod istragom kao teroristička ne bi dozvolila sebi nijedna država

Piše: Bojan BUDIMAC (od specijalnog dopisnika iz Turske)

Govoriti o slobodi štampe koju upražnjava konglomerat biznisa, paralelnog obrazovnog sistema i medijske imperije u čijem središtu je kvazi-religiozni kult, koji je duboko penetrirao u državne institucije, prije svega pravosuđe i policiju, u najmanju ruku je apsurdno. Nažalost, ta činjenica, koja je kristalno jasna ogromnoj većini turske populacije, nije očigledna kada se Turska posmatra iz daleka, što omogućava medijsku manipulaciju i okvir koji ne uokviruje stvarnost.

Veza lista i terorista

Pomenuti konglomerat, poznat pod skraćenicom FETÖ/PYD – Teoristička organizacija Fetulahdžija/Paralelna državna struktura – godinama radi, sve otvorenije i otvorenije, na nasilnom, a  nasilno je svako osim smjene na izborima, svrgavanju legalne i demokratski izabrane vlasti. Ko zna bilo šta o državnim udarima zna da je medijska priprema zapravo pola posla. No, čak i to nije najbitnija stvar u događajima oko dnevnika Zaman, i sestrinskih mu publikacija, koji se sada odvijaju u Turskoj. Sporedno je šta je ta štampana stvar proizvodila u posljednje tri-četiri godine, kao glavni preduzimač medijskih priprema za državni udar, naime sporedno samo u odnosu na ko to plaća i kakva je veza sa FETÖ/PYD. Kada se tako postave stvari onda je zapravo jasno da Zaman kao izdavačka kuća predugo ostao neogreban od strane pravosuđa. Luksuz da toleriše glasila nedvojbeno povezana sa organizacijom koja je pod istragom kao teroristička ne bi dozvolila sebi nijedna država.

Prinudna uprava koju je pravosuđe odredilo za dnevnik Zaman je upravo rezultat istrage na, i vrapcima poznatim, vezama između lista sa FETÖ/PYD. No, kao i u slučaju istrage i hapšenja bivšeg glavnog urednika Zamana Ekrema Dumanlija i direktora Saman Yolu TV kanala, okosnice elektronske grane Gulenove medijske imperije, Hidayeta Karaca, u decembru 2014. napravljen je medijski cirkus, kojim se vrlo konkretno kriminalno djelovanje maskira “napadom na slobodu medija”.

Odnos Zamana prema slobodi štampe se također odlično vidio u tekstovima o, od strane paralelnog gulenističkog pravosuđa, progonjenim novinarima Ahmetu Şıku i Nedimu Şeneru. Oni su bili uhapšeni u okviru Ergenekon istrage i masovnih suđenja, prije svega oficirima turske vojske, zbog planiranja vojnog puča, a koje se završilo kompromitacijom i otkrivanjem gulenističkog dijela pravosuđa, jer se taj dio preigrao napravivši od slučaja farsu. Grijeh Ahmeta Şıka je bila knjiga “Imamova organizacija” kojom je otkrio neke aspekte penetracije FETÖ/PYD u policiju i pravosuđe, dok je Nedim Şener uspješno istraživao veze organizacije sa ubistvom novinara armenskog porijekla Hranta Dinka 2007. godine. Obojica su razvlačeni po stranama Zamana i proglašeni krivim bez suđenja.

Dakle, priča o “tvrđavi slobode”, koja se hrabro odupire sve “autoritarnijem režimu” je gledano odavde smiješna i niko ovdje neće prolivati suze nad sudbinom Zamana. Niko osim par stotina “die-hard“ izmanipulisanih sljedbenika dovedenih radi pomenutog medijskog cirkusa. Međutim i te suze su više rezultat suzavca, nego iskrenog žaljenja za novinama “sa najvećim tiražom”, koji i pored toga što se na pretplatu ljudi tjeraju reketiranjem, roditelji sve djece u gulenističkim školama su primorani na nju, pa ima ogromnu remitendu. No, te suze uz sve uredno odštampane slogane o slobodi štampe, na engleskom, daju “dobar” vizuelni materijal novinarskom esnafu, koji voljno i/ili iz neznanja zapravo učestvuje u Gulenovom projektu.

Percepcija stvarnosti

Percepciju o sužavanju sloboda štampe i predsjedniku koji ne trpi kritike ni uvrede, stvorenu prepisivačkim novinarstvom, može razbiti, pod uslovom da se posjeduje mrvica objektivnosti, samo jedna posjeta bilo kojem bolje snabdjevenom novinskom kiosku. Količina i (ne)kvalitet bljuvotina koje se slobodno štampaju i distribuiraju, poput na primjer fotomontaže predsjednika republike sa omčom oko vrata i  bezukusnih neduhovitih karikatura, je ogromna. Neumoljiva statistika kaže da je 70 posto štampe protiv vlade, dok je ostatak podijeljen na provladin dio i neku recimo neutralnost što je najrjeđa biljka. Stoga nije čudo da većina nije zabrinuta za sudbinu sloboda svih vrsta pa i štampe, jer fakat je da historijski nikad do sada u republici nije uživan ovaj stepen sloboda.

Zapadno licemjerje po ovom pitanju je prosto opipljivo, a po mom mišljenju Zapad će imati moralno pravo da kritikuje Tursku tek pod uslovom da odobri štampanje i svjetsku distribuciju Dabiqa – ISIL-ovog web portala koji se nalazi u takozvanom “dubokom internetu”.

Zaman otpuštao novinare

Zaman, i sestrinske mu publikacije, nije oduvijek bio očigledna propagandna mašina. Naprotiv, moglo se reći da je to bio solidan dnevnik. Today’s Zaman, izdanje na engleskom je bio omiljen izvor informacija o Turskoj EU parlamentarcima. Međutim, tvrditi da je Zaman ikad bio svjetionik slobode, demokratije i borac za slobodnu riječ je pretjerano. Mnogo prije nego je došlo do pukotine između Gulenovog pokreta i turske vlade bilo je očigledno da u listu ne postoji niti interna demokratija niti sloboda. Prvi slučaj koji je na to ukazao je otpuštanje Andrewa Finkela iz Today’s Zamana, poslije napisanog, ali nikad objavljenog kritičkog članka prema Gulenu.

KOMENTARI:
Loading...