Prije sedamdeset i pet godina, u svojoj autobiografskoj knjizi “Hitlera i ja” (1940), član nacističke stranke, a kasnije otpadnik, Otto Strasser, ponudio je iskreno sjećanje o Hitlerovoj knjizi “Mein Kampf”.

Strasser je večerao s nekoliko visokih nacističkih dužnosnika na Kongresu nacističke stranke 1927. u Nürnbergu, kada su ga upitali je li ikada pročitao Hitlerovu studiju.

Strasser je odgovorio:

“Priznao sam da sam citirao neke od značajnih odlomaka iz knjige bez da sam probijao glavu o njihovom kontekstu. To je izazvalo opću zabavu i složili smo se da prva osoba koja nam se pridruži, a koja je pročitala Mein Kampf treba da plati račun sa sve nas. Gregorov [Ottov brat i vodeći član stranke] odgovor je bio “Ne”, Goebbels je odmahnuo glavom, Goering je pukao od smijeha, a Count Reventlow se izvinuo uz obrazloženje da nema vremena . Niko nije pročitao Mein Kampf, pa su svi morali da plate svoj račun.”

Dok su historičali dugo debatirali o tome koliko je Nijemaca za vrijeme Trećeg rajha zapravo pročitalo “Mein Kampf”, danas se postavlja drugo pitanje: Hoće li je iko u Njemačkoj pročitati kada tamo bude legalno objavljena početkom 2016? I šta bi moglo utjecati na digitalnu generaciju za koju je Führer daleka memorija ili internet izrugivanje?

Ove godine ističe oficijelno autorsko pravo na “Mein Kampf” – 70 godina nakon propasti njegovog autora. Od 1945. godine Bavarska (koja je vlasnik autorskih prava) odbila je da dozvoli da bilo ko drugi objavi knjigu. No, u isčekivanju isteka autorskog prava (i u nadi da doskoče neo-nacistima koji bi možda pokušali da objave vlastitu iskrivljenu verziju teksta) cijenjeni Institut za suvremenu istoriju u Münchenu i Berlinu odlučio je prije nekoliko godina da objavi vlastitu, kritičku verziju knjige. Taj potez izazvao je određene kritike, pitajući se treba li uopšte izdavati bilo koju novu verziju; “Možete li prokomentirati đavola?”, pita se jedan kritičar.

Pitanje je da li će iko imati hrabrosti da pročita novo izdanje. Knjga će biti masivna, s više od 2.000 strana, što je rezultat skoro 5.000 komentara naučnika. Ti komentari će se kritički baviti Hitlerovim ideološki ukorijenjenim tvrdnjama u “Mein Kampfu”, i cilj im je da spriječe lakovjerne čitatelje da prihvate bilo koje od njih.

Ko će pročitati novo izdanje “Mein Kampfa”?

Neonacisti i desni ekstremisti sigurno će se sramiti novog izdanja. Ali šta je sa mladim Nijemcima koji bi jednostavno mogli biti znatiželjni da je pročitaju? Da bi bili sigurni, oni – kao i svi njemački čitatelji – već neko vrijeme imaju pristup on-line verziji “Mein Kampfa” (iako je prodaja ili distribucija knjige protuzakonita) zahvaljujući internetskim dobavljačima. Ali ako do sada nisu pronašli put do knjige, hoće li se naći u iskušenju da pogledaju nadolazeće izdanje?

Neki vjerovatno hoće. No, vjerovatnije je da će se knjiga svidjeti nekolicini iz hiljadugodišnje generacije. Mlađi Nijemci, kao njihovi vršnjaci u svijetu, odrasli su čitajući kratke Twitter i Facebook postove. Prilikom surfanja na webu njihova pažnja varira, prema procjenama manje od trideset sekundi po stranici. Nadalje, oni su bili izloženi brojnim primjerima satiričnih slika bivšeg Führera, satiričnih videa na YouTubeu, web stranice kao što su “Mačke koje izgledaju kao Hitler”, i online igre kao što su “Sedam stepeni Hitlera”. Današnja kultura mladih, ukratko, naviknuta je na površna izrugivanja, nego na dublja promišljanja o Hitleru i njegovoj ostavštini.

Iz tog razloga oni koji su u strahu od negativnih političkih posljedica koje proizilaze iz ponovnog izdavanja “Mein Kampfa” vjerovatno ne treba da brinu. Zaista, ono što je najbitnije, knjiga je suprotna dinamici današnje web kulture.

KOMENTARI:
Loading...