Homofobija je i dalje jedno od glavnih obiljažja društava u tranziciji kojoj se, kako se čini, ne nazire kraj. Da bi bio napravljen ozbiljan pomak na polju zaštite od diskriminacije, ali i zaštite bezbjednosti lica koja nisu u većini, neophodna je prije svega politička volja. Upravo to je ono čega u regionu, gdje glavnu riječ vode populističke politike, najviše nedostaje, piše Impuls.

Iako se nijedna od četiri pomenute države ne može pohvaliti velikim napretkom na ovom polju, određene razlike ipak postoje. Razlika je uglavnom u tome koliku podršku u biračkom tijelu imaju političari koji se javno zalažu za poštovanje prava LGBTQ osoba i da li su spremni da podrže zakonska rješenja koja bi doprinijela ravnopravnosti, poput ozakonjenja partnerskih zajednica osoba istog pola. Problem je i u tome što, s izuzetkom Crne Gore, u svim ovim zemljama izvršnu vlast kontrolišu političari, nespremni da s takvim zakonskim prijedlozima izađu pred svoje parlamente. Istovremeno, na homofobiju nisu imune ni vodeće opozicione grupacije.

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, preko Agencije za ravnopravnost polova BiH (ARS BiH) je 2017. entitetskim vladama uputilo nacrt Akcionog plana za ravnopravnost LGBTQ osoba. Uz obrazloženje da „nisu konsultovane“ institutcije ovog entiteta, Vlada Republike Srpske je dala negativno mišljenje o ovom nacrtu.

Vlada Federacije BiH je u septembru 2018. dala pozitivno mišljenje uz predložene korekcije, ali na tome se i stalo. Čeka se formiranje nove vlade tog entiteta, koja od izbora 2018. još nije formirana. Nacrt akcionog plana sačinjen je u skladu s preporukama Odbora ministara Savjeta Evrope u vezi sa suzbijanjem diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta.

Za sada je zabrana diskriminacije LGBTQ osoba regulisana Zakonom o ravnopravnosti polova i Zakonom o zabrani diskriminacije BiH. Zakoni na entitetskim i kantonalnim nivoima još nisu usklađeni sa ovim zakonima.

Prva bh. Povorka ponosa koja je 8. septembra ove godine, pod sloganom „Ima izać’” održana u Sarajevu, protekla je bez incidenata i ona predstavlja mali, ali značajan korak u borbi za ravnopravnost ove zajednice.

S druge strane, parada je poslužila i kao lakmus političkog raspoloženja u BiH, kada je u pitanju položaj LGBTQ populacije.

Političku prašinu prva je digla Stranka demokratske akcije (SDA) koja je čak pozvala organizatore da odustanu od manifestacije i da kako su naveli “bez ikakve potrebe ne unose nered među građane glavnog grada Bosne i Hercegovine”, jer “naše društvo njeguje temeljne vrijednosti i nastoji sačuvati porodicu”.

Odbornica ove stranke u skupštini Kantona Sarajevo, Samra Ćosović-Hajdarević nije birala riječi osude Povorke ponosa, izražavajući javno svoju želju da se „ovakvi ljudi izoluju i sklone što dalje od naše djece i društva“.

„Šampion“ u izrečenim uvredama na račun LGBTQ zajednice svakako je predsjednik Hrvatske seljačke stranke, Mario Karamatić. On je izrazio zadovoljstvo što je Povorka ponosa održana u Sarajevu, jer kako je rekao „Sarajevo već godinama barem prema bh Hrvatima vodi ‘pedersku’ politiku, onda mi je nekako i logično da ona bude u Sarajevu“.

Dosta umjereniji bio je tada lider HDZ-a BiH Dragan Čović koji je medijima kratko rekao: “Ja sam pobornik svih različitosti, to je osobna stvar. Naravno, svako od nas razmišlja drugačije i to treba uvažavati, i to je različitost”.

Dan prije povorke ponosa skup u Sarajevu su održali i njeni protivnici, ali pod sloganom „Dan tradicionalne porodice“. Stavovi izneseni na tom skupu uveliko su korespondirali s onima koje je iznijela SDA, iako ta stranka, bar zvanično, nije stajala iza njegove organizacije.

S druge strane, u etnički podijeljenoj BiH, političari u Banjaluci su iskoristili taj „luksuz“ da o za njih nezgodnoj temi u danima oko održavanja prve bh Povorke ponosa ćute i izbjegavaju pitanja novinara.

Kada je riječ o vladajućem SNSD-u, „zakon ćutanja“ o ovoj tematici u toj stranci još važi, pa odgovore na naša pitanja o položaju LGBTQ osoba ni ovaj put nismo dobili.

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...