Agencije za izbjeglice izvijestile su kako se samo tokom protekle sedmice 50 Kurda koji su već zatražili azil u Njemačkoj, odlučilo vratiti u ratnu zonu Iraka, jer zapadna Evropa nije ono čemu su se nadali, piše Dnevnik.hr.

Da bi došao do Njemačke, koju je do nedavno smatrao obećanom zemljom, Mohammed Aziz Qadir hodao je osam sati Turskom, te pristao na 20-satnu mučnu vožnju u kamionu tokom koje je bio zgrčen sve vrijeme, piše Telegraph.

– Sjedili smo s koljenima pritisnutima uz prsa. Jedva smo mogli disati. To nije bio human način putovanja. Osjećali smo se kao stoka. Ljudi su koristili boce u nedostatku toaleta i smrad je bio grozan – ispričao je.

Ali ubrzo nakon što je stigao u Njemačku, Mohammed Aziz Qadir, irački Kurd, shvatio je da to nije zemlja za njega te se vratio kući. On je jedan od brojnih izbjeglica, prema podacima Agencija za izbjeglice koje bilježe sve više osoba koje se iz Njemačke vraćaju u svoje države jer zapadna Evropa ipak nije ono čemu su se nadali.

Teškoće s kojima se suočava u Iraku, procijenio je podnošljivijima od života u izbjegličkom kampu.

– Kada sam prvi puta ušao u kamp bio sam šokiran razlikom između Berlina kojeg sam imao na umu i onoga što sam ondje vidio. Gledali su me kao građanina drugog reda, nisam se osjećao poštovanim. Kada sam hodao gradom, bilo je očito da sam izbjeglica iz kampa – rekao je 24-godišnji Qadir.

Nada umrla nakon dva i po mjeseca

Podaci Agencija za izbjeglice pokazuju kako je sve veći broj kurdskih izbjeglica koji se vraćaju kući, čak i dok se stotine hiljada Sirijaca, Iračana i Afganistanaca teškim putem probijaju do zapadne Evrope. Od prošle godine, prema iračkom ministarstvu migracija, iračku kurdsku regije napustilo je 25.000 ljudi.

Ali samo prošle sedmice, skupina 50 Kurda koji su zatražili azil, vratili su se iz Njemačke u Erbil.

Qadir je u tranzitnom kampu u predgrađu Berlina izdržao dva i po mjeseca. Nadao se da će otvoriti pizzeriju i zaraditi dovoljno novca da pomogne svojoj porodici u Erbilu, oženi se i odgoji djecu u evropskoj zemlji. Iz Iraka je pobjegao jer su se gradu u kojem je živio približavale snage Islamske države.

U kampu su se uvjeti pogoršavali kako je pristizao sve veći broj izbjeglica. Hrana je bila ograničena na dva obroka dnevno, a pravila kampa ograničavala s vrijeme kada se iz kampa može izaći i ući.

– Zbog teške situacije u kampu, osjećao sam da je život u mojoj zemlji bolji –  kazao je.

“Sin mi je bio tužan i uplašen”

Qadir je imao sreću jer mu je obitelj finansijski pomogla da se vrati u Irak avionom. Nawaf Alias, koji je također odlučio napustiti Evropu nakon kratkog razdoblja koje je tu proveo, nije te sreće. Ovaj 35-godišnjak protjeran je u kamp u blizini kurdskog grada Dohuka nakon što je ISIL osvojio njegovo selo u augustu 2014. Teški uvjeti u kampu, nagnali su ga da krene na težak put prema Europi.

Krijumčarima je platio 20.000 dolara da pomognu njemu i njegovom 10-godišnjem sinu da stigne do Njemačke.

– Njemačka Vlada ponudila je hranu i 540 eura meni i mom sinu, ali to nije bilo dovoljno. Moj sin bio je tužan i uplašen, bilo je teško pronaći nekoga s kim se može razgovarati na kurdskom ili arapskom – rekao je Alias.

Sada se vratio u šator u Dohuku koju mu je draži od siromaštva u Njemačkoj.

– Moja me zajednica primila natrag. Prijatelji su se okupili kako bismo pili pivo i pušili, baš kao i prije – ispričao je.

KOMENTARI:
Loading...