Nešto nije bilo u redu s Yamini Karanam. Studentica medicine preselila se iz Hyderabada, Indija u Indianapolis da studira računarske znanosti.

No, njen novi život u Americi nije krenuo baš najbolje. Nekada briljantna studentica sada je imala problema sa razumijevanjem jednostavnih članaka. Prijatelji i kolege bi joj se obraćale, a rečenice bi se miješale u njenoj glavi.

Jer, to je bilo mjesto gdje je ležao problem, duboko u njenom mozgu, piše The Washington Post.

Strah

Kada je otišla na odmor prošle jeseni, vratila se još iscrpljenija. Karanam je spavala dvije sedmice bez prestanka, izostajala je s nastave… 

“Onda su se pojavile glavobolje. Griješila sam na poslu”, napisala je na svom blogu. “Onda su došli dokori, prvo par njih, a onda još više.”

Doktori su uočili nešto za šta su smatrali da je cista na njenoj epifizi, malenoj graškastoj strukturi u središtu mozga koju francuski filozof René Descartes naziva “glavnim sjedištem duše.”

“Strah još nije potonuo”, napisala je Karanam. “Gubila sam energiju, umor je počeo sakatiti dane…mjeseci i sedmice prolazili su mi se kroz prste. Za mene nije bilo nikakve procedure. Konsultacije su slijedile procedure. Niko nije radio ništa korisno. Sada to nazivaju tumorom i to je sve što medicina 21. vijeka može da uradi u tri mjeseca. ”

Kako je tumor rastao, Karanam je bila sve bolesnija. Nije mogla da čita, uskoro ni da hoda. Sa samo 26 godina, jedva je mogla da jede. Bolovi su vodili od glave kroz cijelo njeno tijelo.

“Ali, ljudi od nauke nisu pronašli povezanost između patnje i slika”, napisala je. “Mislila sam da će se prihvatiti mojih problema. Ali ne, nisu. Bilo je ljutnje i frustracije. Najviše od svega, sumnje. Kada je u pitanju zdrav razum, i najbolji među nama mogu da se izgube tražeći odgovor.”

U očajničkom pokušaju da je spase, njeni prijatelji počeli su online prikupljati novčana sredstva. 

Možete li me osloboditi patnje?

“Yamini, studentici informatike na Univerzitetu u Indiani, i jednoj od mojih najboljih prijateljica, dijagnosticiran je pinealni tumor prije nekoliko mjeseci,” stoji na web stranici. “U posljednjih šest mjeseci posjetila je mnoge neurologe i neurohirurge u cijeloj zemlji. Većina doktora misle da položaj tumora čini operaciju prerizičnom i da bi tumor mogao uzrokovati nepopravljive štete na mozgu. ”

“Možete li molim vas da me oslobodite patnje?” pisala je Karanam ljekarima.

Pošto se desila neka vrsta medicinskog čuda koje joj je spasilo život, okrila je bizaran razvoj događaja.

U Los Angelesu je pronašla ljekara Hrayr Shahiniana, čija je specijalizacija “keyhole” operacije u Skullbase Institutu. Pomoću 32.437 dolara koji su skupili njeni prijatelji, odletjela je u LA i svoj život stavila u Shaninianove ruke.

On je napravio malu rupu na njenom potiljku gdje je gurnuo endoskop u njenu lobanju i napravio prirodan kanal do lokaliteta tumora. I tada je došao do nevjerovatnog otkrića. Njen tumor nije bio samo tumor. Bio je to teratom: nakupina kostiju, kose i zuba. Frankenštajnovo čudovište u mozgu Karanam.

Već oko jednog vijeka teratomi zbunjuju naučnike. Neki špekulišu da su oni u biti blizanci koji se nikada u potpunosti ne razviju i koji se nekako apsorbuju u tijelo bebe.

Novorođenčad često imaju teratome, kao da su u pitanju sijamski blizanci.

Oporavak

2009. je Britanac Gavin Hyatt “rodio svoj nerazvijenog blizanca” kada su mu iz abdomena izvadili malu grudvu tkiva.

Hyatt je svom blizancu dao ime “mali Gav”.

Nije do kraja jasno da li je tumor od Karanam zaista njen blizanac. Ali, to ju je ubijalo. No, na kraju je uklonjen i zaključeno je da nije bio kancerogen. Sada se očekuje da se u potpunosti oporavi.

BBC-ju je rekla da to nije bila samo nakupina ćelija već njena zla sestra bliznakinja koja ju je ubijala proteklih 26 godina.

KOMENTARI:
Loading...