Više od 700 zvanica je prisustvovalo britanskom državnom komemorativnom skupu za Srebrenicu u Guildhallu u Londonu.  Tema za 2019. „Premošćavanje podjele: suočavanje sa mržnjom“ nastoji inspirirati ljude da se suprostave onima koji žele podijeliti zajednice, slaviti one koji grade mostove između zajednica i mijenjaju stavove i ponašanja u drugima da izađu i grade vlastite mostove.  Ova tema je izabrana  jer nikada nije bilo toliko važno da se ljudi osnaže kako bi se suprostavili mržnji u svojim zajednicama i da grade mostove koji pomažu u stvaranju jačeg, boljeg i kohezivnijeg društva.

Program je vodio Oliver Kamm, uveliko poznati novinar. Oliver je pisac i kolumnista lista The Times. Takođe je dugogodišnji saradnik za Prospect, Jewish Chronicle i druge publikacije. Pisao je opsežno o modernim genocidima i opasnostima denializma.

Uvodna riječ pripala je gospodinu Waqar Azmiju, predsjedavajućem organizacije “Remembering Srebrenica”. Istakao je kako je ponosan na činjenicu da radi s ljudima širom Velike Britanije, kako bi odali počast žrtvama genocida: “ Nažalost, žrtve genocida još uvijek nakon 24 godine traže pravdu i pokušavaju prenijeti svijetu poruku da je istina samo jedna i da ona mora biti ispričana”, naglasio je dr. Azmi.

Rekao je i da ne smijemo zaboraviti prošlost, ali da svakako moramo ići ka budućnosti. A očuvanje mira i ekonomski razvoj BiH su prioriteti za njen budući razvoj što je moguće ostvariti  osiguranjem političke stabilnosti u zemlji.

Publici su se obratili razni ugledni gosti: Rt. Hon James Brokenshire MP, Državni sekretar u Ministarstvu za stambena pitanja, zajednice i lokalnu upravu, Lord Bourne of Aberystwyth, parlamentarni državni podsekretar u Ministarstvu stanovanja, zajednice i lokalnu samoupravu, te Ramiz Salkić, potpredsjednik Republike Srpske, koji je tokom rata odveden je sa radnog mjesta i zatvoren u koncentracioni logor u Bratuncu i na Palama. U tom periodu ubijena su njegova dva brata i otac.”  Zalažemo se da se usvoji Rezolucija na nivou Ujedinjenih nacija kako bi se nezakonitim proglasilo negiranje genocida priznatih od strane Međunarodnog krivičnog suda ili drugih sudova UN-a.”,izjavio je gospodin Salkić.

Na komemoraciji su govorili i preživjeli svjedoci genocida, Sudbin Musić, Fadila Efendić i Ramiza Gurdić.

Sudbin Musić je imao samo 18 godina kada je vojska bosanskih Srba stigla u njegovo selo u blizini Prijedora,i počela ubijanje. Sudbin sada zajedno sa preživjelima iz drugih koncentracionih logora u Bosni, vodi kampanju za suočavanje s prošlošću i stvaranje pomirenja među zajednicama.  “Nikada neću zaboraviti svoj posljednji čas u školi i poslednje riječi mog učitelja u srednjoj školi kada je rekao: Vidimo se u slijedećoj školskoj godini – ko preživi. Kraj školske godine je zapravo bio početak kraja zajednice koja i danas pokušava da preživi. Ubrzo nakon završene škole desili su se prvi incidenti – uništavanje susjednih sela naređenje da objesimo bijeli čaršaf iz naših kuća i kada smo napustili naše domove, morali smo da nosimo bijele trake. To je bio prvi put nakon Drugog svjetskog rata da bi grupa, zbog svoje etničke pripadnosti, ponovno bila fizički obilježena. Iz tog razloga, u znak solidarnosti sa žrtvama Prijedora nosimo bijelu traku uz cvijet Srebrenice.”, izjavio je Musić.

Fadila Efendić, majka iz Srebrenice, je izgubila muža i jedinog sina u genocidu u Srebrenici. Njen suprug je sahranjen 2003. godine, ali je njegova lobanja pronađena u drugoj masovnoj grobnici dvije godine kasnije. Što se tiče njenog sina Fejza, pronađene su samo dvije njegove kosti. Uprkos boli i traumi njenih užasnih iskustava, Fadila se vratila u Srebrenicu kako bi obnovila svoju kuću koju su srpske snage uništile; ostala je samo diploma njenog sina.

Ona svoj bol koristi kao pokretačku snagu za traženje pravde, ne samo za sebe, već i za sve žrtve genocida.

Ramiza Gurdić,  je veći deo rata provela bez struje, vode i hrane. Izgubila je supruga, dva; sina i 38 članova familije koji su svi ubijeni u genocidu u Srebrenici. Ništa vas ne može pripremiti za neke od stvari koje je Ramiza posvjedočila tokom rata ili trauma koja dolazi od oduzimanja voljenih na tako varvarski način. Posljednji put je supruga i sinove vidjela kada su krenuli šumom ka slobodi kojoj su se nadali. Majčinska ljubav joj nije dozvolila da prihvati činjenicu da je taj pogled na sinove bio i posljednji.

Ramiza je ostala snažna za svoju kćer i naporno radila na obnovi njihovih života. Članica je Udruženja Pokret majki srebreničkih i Žepskih enklava, gdje se godinama borila za istinu i javno govorila o genocidu u nadi da će osigurati da se takvi zločini više nikada ne ponove.

Publika je imala priliku pogledati i dva video snimka: ‘Our Impact: Voices from Birmingham’  i 2019 Memorial Film ‘Bridging the Divide: Confronting Hate’. U okviru toga, spomenut je rad Bosnia UK Networka te značaj Bosanske kuće u Birminghamu, naglašavajući da se radi o uspješnoj krovnoj organizacijij koja godinama pomaže bosance i hercegovce u Velikoj Britaniji.

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...