Gregor MacGregor bio je general i avanturist. Godine 1820. domogao se velikog posjeda u Srednjoj Americi, na području današnjeg Hondurasa. Tu zemlju dobio je kao princ Poyaisa – zemlje za koju prije toga niko nije čuo.

Vrativši se u Veliku Britaniju, MacGregor je raširio priču o ‘obećanoj zemlji’ ne bi li privukao ulagače i kolonijaliste. Uvjeravao ih je kako je Poyais zemlja plodnog tla s rijekama punim zlata i gustim šumama s mnoštvom divljači i egzotičnih plodova. Ukratko, raj na Zemlji.

Tu je izmišljenu zemlju smišljeno opisao kao suštu suprotnost svojoj surovoj i ne odveć bogatoj domovini. Usto je ciljao na odvažnost svojih sunarodnjaka stavljajući ih pred izazov – usude li se krenuti u pohod u taj daleki i tobože bogati kraj?

Upozoravao ih je da valja čim prije reagirati, jer ako ne krenu odmah, ondje će prije njih stići drugi i pobrati vrhnje. Naravno, prije toga morali su mu dati novac za tu ekspediciju.

Njegova je prevara bila temeljita. Onima koji su sumnjali u njegovu priču pod nos bi gurao knjigu bogatstvu te obećane zemlje čiji je autor bio izvjesni kapetan Thomas Strangeways, dok je u stvari knjigu napisao sam MacGregor. Čak je štampao i lažni novac svog “El Dorada” i razmjenjivao ga za pravi novac lakovjernih koji su odlučili krenuti u pohod.

Plan mu je uspio i za kratko je skupio čak 200.000 funti u gotovini i skoro 1,3 miliona u obveznicama. Danas bi taj iznos vrijedio nevjerojatnih 3,6 milijardi funti!

MacGregor je krajem1822. poslao dvije ekspedicije u izmišljeni Poyais kamo je krenulo čak 250 nadobudnih osvajača. Stigavši na odredište zatekli su, naravno, sasvim drugačije prizore od onih koje im je opisivao MacGregor.

Na obalama obećane zemlje – koja se nalazila na području današnjeg Hondurasa – nije bilo ni luka, ni naselja, a ni puteva. Zemlja je bila tvrda i teška za obradu, a u rijekama nije bilo ni traga zlatu.

Nespremni za takav pohod, prevareni kolonizatori uskoro su počeli oboljevati i umirati u dalekoj zemlji. Preživjela je tek trećina njih koje je spasila posada nekog broda i prevezla ih u Belize. U Veliku Britaniju vratilo ih se tek pedesetak.

Novine su uskoro počele brujati o velikoj prevari, mada su neki od preživjelih i dalje vjerovali MacGregoru tvrdeći da su ih prevarili oni koji su na licu mjesta vodili ekspediciju.
Pod pritiskom javnosti, MacGregor je ipak morao utekao u Francusku. Ondje je pokušao izvesti istu prevaru, no bio je uhapšen i zarobljen

Po izlasku iz zatvora, vratio se u Škotsku, ali ubrzo je ponovno morao u bijeg. Na kraju se 1836. vratio u Južnu Ameriku, gdje se prethodno borio kao vojnik. Skrasio se u Venezueli i ondje umro 1845. godine. U Caracasu mu je priređen pogreb u katedrali s najvišim vojnim počastima.

KOMENTARI:
Loading...