U Hamburgu, Hanoveru i Kelnu sada već imam stalne mušterije kojima najavljujem dolazak. Moj momak zna čime se tamo bavim, a svota novca koju donesem zatvara svaku raspravu o tome da li je to u redu ili ne. Aktivni eskort momci su bolje plaćeni od pasivnih. Postoje ljudi koji su spremni da seks plate i po 400 eura – objašnjava Filip (31) dodajući da se ne osjeća kao žrtva.

Frizer Filip iz Beograda ima 31 godinu, visok je 182 centimetara, smeđ i zgodan. Ponosan je na svoju 2-godišnju vezu s Milošem, pravnikom u jednoj multinacionalnoj kompaniji, a prema sopstvenom svjedočanstvu već četiri godine, odlazi jednom ili dvaput godišnje u Njemačku gde za mjesec dana zaradi svojih dvanaest plata iz frizerskog salona.

Tamo, razumije se, ne šiša i ne izvlači pramenove, već se bavi prostitucijom-

Prema njemu, pored hrvatskog izraza “prostitutak”, ne postoji riječ za muškarca koji naplaćuje seksualne usluge. Kurvar je “pravo muško”, koje trči za suknjama i udara recke iznad kreveta čekajući onu pravu koja će se pojaviti u jednom trenutku i uspjeti da ga smiri i sredi.

Filipu nije neprijatno da priča o svom “sezonskom” gastarbajterskom poslu, koji obično pada oko katoličkog Božića i Nove godine.

– U Hamburgu, Hanoveru i Kelnu sada već imam stalne mušterije kojima najavljujem dolazak. Miloš zna čime se tamo bavim, a svota novca koju donesem zatvara svaku raspravu o tome da li je to u redu ili ne. Aktivni eskort momci su bolje plaćeni od pasivnih. Postoje ljudi koji su spremni da seks plate i do 400 eura – objašnjava Filip dodajući da se ne osjeća kao žrtva, ili iskorišćena osoba primorana da prodaje svoje tijelo. Ljude koji su spremni da toliko plate za seks smatra budalama. Slično uvjerenje dijeli većina muškaraca koji se bave prostitucijom.

Za muškarca bavljenje prostitucijom nije tako strašno kao za ženu. Mnogo je gore ako nije u stanju da zaradi dovoljno za porodicu. Muškarci gotovo da uopšte nisu prepoznati kao žrtve seksualne eksploatacije što najbolje ilustruje naslov jednog istraživačkog teksta: “Sine, muškarce ne siluju.”

Viši policijski inspektor Saša Siljanoski iz Odjeljenja za javni red i mir u MUP-u Beograd kaže da tokom karijere nije naišao na slučajeve muške prostitucije. Izuzetak su transvestiti i transseksualci, muškarci koji se prostituišu kao žene. Veoma zanimljiv podatak je da kad god bi u toku akcije na terenu priveli ove prostitutke i njihove mušterije, klijenti su uvijek veoma iznenađeni da su u stvari zamalo platili za seks muškarcu. Vjerovati da je to iznenađenje uvijek iskreno, u najmanju ruku je naivno.

Nekada su oni koji su željeli da za novac dobiju malo muške ljubavi odlazili u Karađorđev park u centru Beograda, a danas se u tu vrstu šopinga ide u park pored tržnog centra Ušće.

Sanja Kljajić iz Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima kaže da treba razlikovati prinudnu prostituciju od dobrovoljne, iako je dobrovoljnost po mišljenju stručnjaka veoma upitna, čak i kada je prostitutka (ona ili on) u to potpuno uvjerena. Ljudi koji se bave prostitucijom uglavnom su sa margina, iz osjetljivih društvenih grupa i siromašnih sredina, što ih čini pogodnim za manipulaciju, i samim tim, i seksualnu eksploataciju. Postoje i muškarci koji se bave prostitucijom jer ih to uzbuđuje, ali uglavnom drugi razlozi stoje iza odluke da se prodaje sopstveno tijelo.

KOMENTARI:
Loading...