Krajem septembra prošle godine, uoči konstituirajuće sjednice crnogorskog parlamenta, Amfilohije je u manastiru Ostrog okupio čelnike nove vlasti tražeći od njih da podrže Krivokapića za premijera. Srpska pravoslavna crkva pod njegovim je vodstvom tokom većeg dijela 2020. godine organizirala masovne protestne šetnje-litije protiv Zakona o slobodi vjeroispovijesti koji je na kraju prošle godine prihvatila crnogorska skupština, tvrdeći da crnogorska vlast želi oteti imovinu SPC-a u toj zemlji.

Upravo usvajanje tog zakona i sukob s Amfilohijem stajao je Demokratsku partiju socijalista Mila Đukanovića gubitka vlasti nakon 30 godina.

Krivokapićeva tajna čestitka povodom neustavnog praznika 9. januara, a što je javnosti otkrila predsjednica RS-a Željka Cvijanović, izazvala je žestoke osude zvaničnika iz Bosne i Hercegovine, koji su zatražili izvinjenje. 

S jedne strane, ako se prisjetimo njegove prošlosti, čestitka koju je uputio i nije neočekivana. 

VEZANI TEKST – Budući premijer Crne Gore: Krivokapić na četničkoj svetkovini ispod Karadžićeve slike, a i zapjevalo se uz gusle

Prema pisanju crnogorskih medija, Krivokapić je u Podgorici 1999. godine, u kući Milete Pavićevića, nekadašnjega taksiste i četničkoga vojvode sa probranim društvom dočekao Nikolu Kavaju, bivšeg oficira JNA, osuđenog dezertera, potom emigranta, člana četničke organizacije SOPO. Kavaja je zbog otmice putničkog aviona osuđen u SAD zbog terorizma i drugih krivičnih djela na 65 godina zatvora, ali je pušten na slobodu 1997. godine.

Na video snimku, koji već deceniju kruži na raznim internetom i društvenim mrežama vidi se jasno i Krivokapić. Uz dobrodošlicu i zdravice, slušala se tada nezvanična srpska himna Bože pravde, držali se četnički govori i lelekalo nad srpstvom i Srbijom, a zapjevao je i guslar.

Na ovoj četničkoj svetkovini ispod slike Radovana Karadžića – u to vrijeme bjegunca optuženoga za ratne zločine – a danas pravosnažno osuđenog ratnog zločinca, sa blaženim izrazom na licu sjedi upravo sadašnji crnogorski premijer Zdravko Krivokapić.

Krivokapić je potvrdio da je snimak, na kojem se vidi da je bio u kući Milete Pavićevića kada je dočekan srpski nacionalista i osuđeni terorista Nikola Kavaja, autentičan, ali da je on tamo bio slučajno. Rekao je i da ne želi da osuđuje ni četnički, niti bilo koji pokret, već da ih stavi u kontekst historije.

– Neka to urade historičari – kazao je tada Krivokapić.

Na snimku iz kuće Pavićevića, za koji Krivokapić kaže da je autentičan, vide se slike Radovana Karadžića, ali o njemu Krivokapić nije želio da govori, već to, kako je rekao, želi da ostavi historiji.

Kako je sam izjavio u jednom intervjuu, najviše zasluga za njegov izbor na čelo novoformirane koalicije Za budućnost Crne Gore, imao je biznismen i vođa Narodnog pokreta Miodrag Daka Davidović.

Davidović je srbijanskim medijima kazao da je upravo on ubijedio profesora Zdravka Krivokapića da stane na čelo opozicije u Crnoj Gori.

– Krivokapić je najveći autoritet koji je mogao da se odupre Đukanoviću. Vidio sam u njemu duhovnu snagu koja je toliko jaka da je pokrenula narodni zamajac i dovela do očekivanog ishoda. Zdravko je potomak jednog od najvećih crnogorskih junaka Miloša Krivokapića. Njegov brastvenik je i blaženopočivši prota Momo, koji je bio jedan od najvećih autoriteta u SPC. Gdje je vrelo i kapat će – govorio je Davidović u intervjuu za Novosti. 

Zdravko Krivokapić na četničkoj svetkovini ispod Karadžićeve slike 

I tu dolazimo do konekcija sa zločincem Karadžićem, ali i telefonskom čestitkom povodom neustavnog praznika 9. januara. 

Miodrag Maka Davidović u Crnoj Gori poznat je kao biznismen, nekadašnji je šef nikšićke policije, saradnik haškog osuđenika i ratnog zločinca Radovana Karadžića u vrijeme rata u BiH, a jedan je od najvećih donatora SPC-a Crnoj Gori. On je bio uvijek, i neskriveno, pobornik radikalnih srpskih političkih ideja. 

VEZANI TEKST – To je ta nova vlast u Crnoj Gori: Na čelu Odbora za ljudska prava zastupnik koji negira genocid u Srebrenici

Davidovićevo ime poznato je od ranih devedesetih godina i povezano je sa službama bezbjednosti, biznisom, ratom u Bosni i Hercegovini, politikom i crkvom.

Do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća Davidović je bio ekonomista u Željezari Nikšić, da bi tokom devedesetih godina osnovao preduzeće Neksan. Bio je i načelnik Centra bezbjednosti u Nikšiću. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, Davidović je u skladu sa tadašnjom zvaničnom politikom Crne Gore i Savezne Republike Jugoslavije radio u korist vojske bosanskih Srba, a takođe bio ministar u ratnoj Vladi takozvane Srpske autonomne pokrajine (SAO) Hercegovina, koju je u istočnoj Hercegovini osnovala 1991. godine SDS Radovana Karadžića.

Po okončanju rata, Davidović je ušao u biznis, ali i politiku u Crnoj Gori. U jeku političkog sukoba Momira Bulatovića i Mila Đukanovića unutar jedinstvene Demokratske partije socijalista 1997. godine Davidović je stao na stranu svog kuma Momira Bulatovića. Davidović je tada bio i uhapšen pod, nikad dokazanom, optužbom da je navodno manipulisao u trgovini cigaretama i oštetio republičku kasu za više od deset miliona eura. Tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović je abolirao Davidovića.

Davidović je jedan od najvećih finansijera i podržavalaca Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori gdje je finansirao izgradnju i renoviranje crkvenih objekata među kojima je i manastir Ostrog. Zbog toga je odlikovan od strane patrijarha Irineja, ali i mitropolita Amfilohija najvišim ordenjem.

Ranjen je u decembru 2019. godine. Dok je sjedio u baru beogradskog hotela Crowne Plaza, nekadašnjeg Interkontinentala, sa vladikom Joanikijem, nepoznata osoba je ispalila hitac iz snajpera koji ga je pogodio u ruku.