Dva dana ostala su do početka Olimpijskih igara, a američki časopis Rolling Stone uoči natjecanja u Riju donosi priču o Dream Teamu – ne američkom, već jugoslavenskom.

“Zašto najvažnija olimpijska košarkaška momčad nije bio Dream Team”, naslov je teksta autora Toma Hawkinga, koji smatra da su Dražen Petrović, Toni Kukoč, Vlade Divac i ostali bili današnji Golden State Warriorsi, ali 25 godina ranije, prenosi Index.hr.

Warriorsi su oduševili košarkaški svijet u posljednje dvije sezone sjajnom ekipnom, ali i individualnom igrom, a Hawking navodi kako je jugoslavenski Dream Team autor košarke kakva se igra danas.

“Američki Dream Team je na Igrama 1992. godine u Barceloni razbijao suparnike u prosjeku sa 43,8 poena razlike, ali to nije ekipa koja nas zanima. Pišemo o najvećoj ekipi koja to nikad nije bila, ekipi koja se raspala prije tih Igara i jedinoj koja je mogla namučiti Amerikance – jugoslavenski tim iz 1992. godine koja nikad nije zaigrala zajedno.

Riječ je o vjerovatno najutjecajnijoj ekipi u posljednjih 25 godina na svijetu. Zaboravite Jordanove Bullse, Spurse, LeBronove ekipe i Warriorse – Jugoslavija je zaslužna za modernu košarku kakva se igra danas”, piše Hawking i objašnjava da je košarka fascinantan sport između ekipnog i individualnog.

“Nije to nogomet u kojem jedan igrač ne može sam donijeti svjetski naslov (pogledajte primjere Lionela Messija i Cristiana Ronalda), a nije ni individualni poput tenisa u kojem ovisite samo o sebi. Košarka je tačno između individualizma i kolektivizma. Pet igrača je dovoljno za timsku igru, a jedan igrač može imati ogroman utjecaj na utakmicu.

Tako da jedan Michael Jordan ne može sam osvojiti naslov, ali može doći jako blizu. Čak i najveća zvijezda poput Jordana trebala je igrače kao što su Scottie Pippen i Toni Kukoč.”

“Postoje temeljne filozofske razlike između europske i američke košarke. Evropskoj košarci je oduvijek prioritet timski rad i marljivost, a američka igra je individualizam i zabava. Evropska košarka oslanja se na osnove, a američka na fiziku i sirovi talent. Evropska igra je samokontrola, a američka samoizražavanje.

Američki Dream Team 1992. godine je ekipa sastavljena od najvećih igrača koji su ikada zajedno kročili na teren. Oni su bili tim sastavljen iz dijelova, a Jugoslavija isto to, ali i mnogo više.

Imali su briljantne pojedince – Petrovića potencijalnu NBA zvijezdu, eksplozivnog strijelca čija je karijera tragično prekinuta u saobraćajnoj nesreći 1993. godine, Kukoč je bio jedinstven igrač koji je mogao braniti bilo koju od pet pozicija. Tu je bio i Divac koji je promijenio ulogu centra i napravio veliki utjecaj na NBA ligu, ali i na napad svoje ekipe kao odličan razigravač.

No, oni su bili i savršen tim. Pogledajte snimke njihovih utakmica s, recimo, Svjetskog prvenstva 1990. godine. To je nevjerovatno, kao da gledate stare snimke današnjih Warriorsa. Golden State ovisi o sjaju svojih zvijezda, ali još više o načinu na koji oni igraju zajedno kao tim. Jugoslaveni su činili isto to – u napadu su dijelili loptu zapanjujućom brzinom i složene akcije završavali brzo i elegantno. U obrani su rotirali lako i učinkovito, a njihovo uništavanje suparnika nije proizilazilo iz brzine i jačine, već iz discipline i međusobnog povjerenja.

Bili su vrhunac evropskog pristupa košarci i ne čudi što je ovaj pristup pronašao svoj put u NBA ligi tokom posljednja dva desetljeća jer američka košarka nije mogla napredovati nakon Dream Teama. Od toga nije moglo bolje. Već Dream Team 2 je bio sastavljen od igrača koji nisu mogli upasti u prvi Dream Team, a sve kasnije američke reprezentacije su bile još lošije pa se na kraju dogodilo nezamislivo – nije osvojeno olimpijsko zlato 2004. godine.

Nakon toga američka košarka je doživjela veliku promjenu, a nije slučajno da je najuspješnija ekipa u posljednjih 20 godina San Antonio koji je dovodio najviše igrača izvan SAD-a. Gregg Popovich je u San Antonio doveo niz ne-američkih zvijezda i tako stigao do pet NBA naslova.

Ipak, najbolja sezona u povijesti pripada Golden Stateu, a ta ekipa izgleda poput velikog jugoslavenskog… koji nikad nije to ni bio. Ljudi se često pitaju što bi bilo da se Jugoslavija nije raspala i da je odigrala turnir 1992. godine. Na kraju je Hrvatska osvojila srebro s Kukočem i Petrovićem, te barem malo napatila Dream Team u finalu. Naravno, nikad nećemo saznati što bi se dogodilo u tom okršaju, ali je velika tragedija da svijet te godine na Igrama nije vidio susret dvije najveće reprezentacije svoje generacije – najveće igrače američke košarke protiv najvećih eksponenata evropske košarkaške filozofije.

Ali, možda taj obračun se nije ni trebao dogoditi jer se igrao tijekom narednih 25 godina – i izgleda da su Evropljani došli na vrh.”

KOMENTARI:
Loading...