-Oglas-
Sport

Pukla šamarčina, Begić se zateturao!

-Oglas-

Nakon što nam je Finska očitala lekciju, a potom nekoliko dana kasnije Italijani zasolili frišku ranu, Elvedin Begić je na sjednici Izvršnog odbora NSBiH pozvao Roberta Prosinečkog i hladno, bez imalo stida i respekta, od Prosinečkog zatražio da njemu, a i svima ostalima (podsjećamo, u Izvršnom odboru NSBiH mahom sjede ljudi koji u životu mačku s praga nisu šutnuli, a kamo li loptu) zašto je kasnio s izmjenama u spomenute dvije utakmice.

Prosinečkom je tek tada bilo potpuno jasno s kim ima posla. I vjerovatno već tada je odlučio da Begiću kad – tad lupi šamar od kojeg će ovaj pasti na guzicu.

-Oglas-

I dok se Begić bavio postavljanjem jarana Davora Šukera na klupu Čelika, primicalo se vrijeme još jedne katastrofe reprezentacije u Begićevoj eri apsolutne vlasti u Savezu. One u Armeniji. I pala je šamarčina, prvo nogometnoj javnosti u BiH, a onda i iznenada i Begiću. Čula se iz Jerevana do Sarajeva. Nije Begić pao na guzicu, ali se zateturao, i to dobro.

Razvaljivanje reprezentacije koje traje od polaska u Brazil pa naovamo, uz direktno Begićevo učešće, rezultiralo je posljednjom u nizu katastrofa. Onom u Jerevanu. Navikli smo mi u Begićevom mandatu na slične katastrofe, nije da nismo. Navikli smo i da se predsjednik sakrije u mišiju rupu nakon svake katastrofe u bh. fudbalu, da bježi na stražnje izlaze, pred novinare je spreman i čistačicu poslati kad zagusti… Begić je tu taktiku doveo do savršenstva.

No, ovaj put je jednu stvar previdio. Da ima posla s čovjekom koji u trenerskoj karijeri nije pokazao skoro pa ništa, ali koji je fudbalom zaradio sve što ima u životu. I, čovjekom koji ima obraza! Čovjekom koji, za razliku od Begića, ne bježi od novinara i javnost kad zagusti. I ono što je Begića najviše šokiralo, čovjekom kojem pare nisu najbitnija stvar u životu! Za razliku od većine likova s kojim Begića sarađuje ili s kojima je sarađivao.

Dajem ostavku!, mirno i staloženo, gledajuću u kameru, novinarima u oči a ne u patos, poručio je Žuti. Nije se ni sekunde dvoumio čovjek kojeg je Begić postavio na klupu samo da ne bi postavio “onog” drugog.

Prosinečki se nije dvoumio ni kad su mu prenijeli Begićev “prijateljski savjet” (dojavljeno mu je šta je selektor naumio) dok se kretao prema pres sali.  “Recite mu da ponudi ostavku, a ne da ostavku” poručio je predsjednik. Uzalud.

Da se razumijemo, Prosinčki kao Prosinečki, Begiću je bitan kao lanjski snijeg. Ali, potez Prosinečkog Begića je oborio na guzicu. Jer, on tako nije isplanirao. U njegovoj percepciji stvarnosti otkada vlada fudbalom u BiH, nema ljudi koji će hladno, kad shvate da ne mogu pomoći, da su pogriješili, reći; “ne, ne zanimaju me pare!”, “ne, ne zanima me funkcija”!, “hvala, odlazim!”. Begiću je to nepojmljivo i zato je šamar bio tako bolan.

Pokušao je Begić odmah reagovati, navući Prosinečkog na tanak led. Iskamčiti da ovaj javno izađe i kaže, “dobro razmisliću”. Svjestan da je “raja” jedva čekala Robijev otkaz, ali i da je dobar dio javnosti bio oduševljen Robijevim džentlmenskim potezom, Begiću se žrtveno jagnje naglo otkinulo s konopca.

Pokušaj da ga ponovo primami i sveže, pa ga žrtvuje kad njemu bude odgovaralo, držao je vode dok se avion iz Jerevena nije spustio na pistu sarajevskog aerodroma. Iz tog aviona Begić je smotao na sporedni izlaz, a Prosinečki pravo pred novinare i ponovio: “Ne, neću se predomisliti”.

Teško je to predsjednik podnio. Otima se, bori se. Ustao je, ali nosa ga. Vidi se to i po poturenoj priči da bi Izvršni odbor danas mogao odbiti ostavku Prosinečkog i tražiti da plati odštetu Savezu ako neće više da bude selektor?! Zamislite budalaštine. Iako je to suludo, iako se radi o klasičnoj kupovini vremena koja bi trebala da pokaže javnosti da Savez i njegov predsjednik čvrsto drži stvari pod kontrolom, zamislite situaciju da Prosinečki kaže dobro, “hoćete da me natjerate da ostanem, dobro, ostaću”, pa na sljedeći spisak reprezentacije stavi 22 igrača Stupčanice iz Olova!

Robert Prosinečki je prekrižio Elvedina Begića. Tu dileme nema. Prekrižio kao potpuno nebitnog lika, što Begić ustvari i jeste ako ostane bez fotelje u Savezu. A, ta fotelja je njemu najbitnija. Ostavka Prosinečkog je samo stvar koja ga ometa u računicima i započetoj kampanji koja bi mu na proljeće na izborima trebala donijeti još jedan mandat, a naš fudbal vjerovatno odvesti u totalnu propast.

Debakl u Armeniji, potpuni kolpas kojem Begić sigurno vodi reprezentativni fudbal, već se maknuo sa naslovnica medija.

Već danas se samo priča o tome ko će biti novi selektor, a samo rijetki mediji bave se propašću fudbala koji je počeo kada je počela i Begićeva apsolutna vladavina u Savezu. A, odgovor na to pitanje je potpuno jednostavan. Novi selektor biće poklon grupaciji koja Begiću može najviše pomoći da sačuva fotelju u Savezu. Potpuno je nebitno koje će to ime biti.

قالب وردپرس

KOMENTARI:
-Oglas-
Loading...