Slika iz Zenice u kojoj Miralem Pjanić, pred sami kraj prvog poluvremena izlazi dok mu se na licu čita da je svjestan da nije odigrao ništa vrijedno spomena – govori sve. Miralema u reprezentaciji skoro i nema na terenu, gubi se i prosto je nemoguće usporediti igrača Rome koji prije desetak dana razbija Juventus i veznjaka reprezentacije koji ne može ništa amaterima iz Andore. 

Piše: Faruk Zametica, Radiosarajevo.ba

U čemu je problem?

Zvjezdan Misimović rekao je zbogom reprezentaciji Bosne i Hercegovine nešto više od mjesec dana nakon povratka iz Brazila, u ljeto 2014. “Teška srca sam odlučio da sa sebe skinem najdraži dres u kojem sam odigrao najvažnije utakmice u svom životu. Osjećam da je došlo vrijeme da neko mlađi zauzme moje mjesto“, rekao je tada Miske.

Taj mlađi, igrač koji je velika zvijezda, igrač pred kojim je još deset godina karijere, igrač od kojeg smo svi očekivali i još uvijek očekujemo mnogo je trebao biti Miralem Pjanić. Nema sumnje da je to igrač neupitnog fudbalskog znanja, kojem se divi(o) čitav svijet, koji je bio na meti najvećih evropskih klubova – Barcelone i Manchester Uniteda. I danas jedan od ključnih kotačića u mašini Rudija Garcije. Divit ćemo se i u godinama koje su pred nama fudbalskom znanju i raskošnom talentu fudbalera iz Zvornika.

On je već sada jedan od najboljih bosanskohercegovačkih ambasadora. Ponašanje mu je skoro besprijekorno i može biti uzor mlađima. Međutim, u reprezentaciji ga još uvijek “čekamo”. Miralem Pjanić u nacionalnom dresu tek treba pokazati ono što je godinama unazad pokazivao u Lyonu, a potom i u Romi. Možda se od njega i previše očekuje na poziciji koju je donedavno igrao Zvjezdan Misimović.

Teško je, bili vi Pjanić ili ne, uskočiti u kopačke fudbalskog maestra Zvjezdana Misimovića. Teško je igrati na poziciji klasične desetke, poziciji koja polako umire u fudbalskom svijetu. Klasične desetke postale su ugrožena vrsta.

Breme s kojim se Pjanić nije mogao nositi do izražaja je došlo već u prvom kvalifikacijskom susretu naše reprezentacije. Mire je u završnici susreta s Kiprom u Zenici namjestio loptu na 11 metara, šutirao i promašio. Od tog trenutka sve do utakmice s Andorom, Pjanić nije pokazao ni mali dio svog raskošnog talenta i sigurno da nam baraž za Evropsko prvenstvo, jednim dijelom “visi” i zbog toga. Da li Pjanića selektor Baždarević, a prije njega i Sušić, koristi na pogrešnoj poziciji, ne znamo, ali jasno je da nam trebaju mnogo bolje partije ovog Zvorničanina.

Sigurni smo da Pjanićeve loše partije u dresu nacionalnog tima nisu plod njegove nezainteresiranosti. To je igrač koji je s 25 godina skupio preko 60 nastupa u dresu nacionalnog tima, igrač koji je mogao igrati i za moćnu Francusku, ali je odabrao da nosi boje svoje domovine.

Kako “natjerati” Pjanića da proigra i da bude na onom nivou na kojem je u dresu Rome – pitanje je na koje odgovor mora naći Mehmed Baždarević. Nema sumnje da Pjanić želi biti jedan od lidera ovog tima, potrebno je samo da se kockice slože.

Ili da on sam shvati da ne treba biti Zvjezdan. Dovoljno je da bude on.

KOMENTARI:
Loading...