Pisati o tome kako smo znali da u Milanu Đuriću leži junak finiša kvalifikacija, bila bi čista laž. Niko to nije mogao predvidjeti, pa vjerovatno ni sam napadač Cesene, koji je lako mogao ostati i bez poziva, s obzirom na to da rijetko igra u Seriji B.

Selektor naše reprezentacije Mehmed Baždarević pozvao ga je, jer je Edin Džeko bio povrijeđen, a onda je smogao hrabrosti i ubacio ga, najprije u utakmici protiv Velsa, gdje mu se Đurić odužio pogotkom i asistencijom, a onda i u susretu protiv Kipra, gdje je postigao gol za pobjedu od 3:2.

Najteže sjediti na klupi

Milanče je tako postao junakom BiH, a pred dolazak na okupljanje gotovo niko nije očekivao od njega da baš on bude taj…

– Sretan sam zbog svega, rekao nam je dan nakon gola protiv Kipra Milan Đurić, pomalo i sam nesvjestan svega šta je uradio i šta mu se sve izdešavalo.

– U baražu smo, to je najbitnije. Sada želim da sve bude u redu i da se kroz baraž plasiramo u Francusku, to bi bilo sjajno, kaže napadač Cesene, koji je dokazao kako zaslužuje biti dio zmajeva.

– Mislim da sam dokazao da mogu biti dio tima, a najviše zahvalnosti dugujem selektoru Mehmedu Baždareviću, koji je vjerovao u mene. Međutim, najbitnije je da smo kao ekipa postigli veliki uspjeh i da zajedno proživljavamo i teške i sretne trenutke. Evo, Haris u Deportivu ne igra, a protiv Kipra je pokazao koliko je veliki igrač i koliko je bitan za nas. Kada nosimo dres BiH, onda ne postoji ni umor, već samo srce.

Stasiti Tuzlak nam kaže kako mu ovaj put Meša nije rekao da uđe i postigne gol, kao što je to bio slučaj protiv Velsa, već da da sve od sebe na terenu.

– Rekao mi je da uđem i borim se. Igraj najbolje što znaš i ja sam dao sve od sebe. Selektor zna moje kvalitete i šta može očekivati od mene, objašnjava nam Đurić, koji je još jednom u prvi plan istakao kolektiv, a ne svoja dostignuća, koja nisu nimalo mala.

– Svi zajedno smo došli u baraž. Kada je Baždarević preuzeo ekipu imali smo dva boda, a sada 17 i ko zna šta bi se dešavalo da je tu bio od početka, s pravom se pita strijelac golova protiv Velsa i Kipra, koji je oba meča počeo na klupi…

– Na klupi je najteže. Gledaš, a ne možeš ništa. Nemoćan si. Svi smo očekivali pobjedu, a bilo je jako puno nervoze, jer smo poveli, pa gubili. Međutim, dali smo sve od sebe i pokazali da igramo srcem.
Vratimo se nakratko na činjenicu da je Baždarević imao dobar osjećaj sa Đurićem, baš kao i sa Medunjaninom, koji je postigao dva pogotka. Neko bi rekao da se itekako kockao sa Harisom u početnoj postavi, ali i sa davanjem prednosti Milanu u odnosu na neke druge igrače. Međutim, to i čini razliku između prosječnog i uspješnog.

– Selektor nas ima 25 i svi želimo podjednako da igramo. Svi smo strpljivi i na treninzima dajemo sve od sebe da se nametnemo selektoru, a na kraju je on taj koji odlučuje. Ja sam strpljivo na klupi čekao svoju šansu i dočekao je, a selektor je pokazao da zna šta radi. Baždarević zaista radi dobro, a ako se kojim slučajem desi da na terenu ne izgledamo dobro, to sve nadoknadimo borbenošću i srcem, kao što je to bilo i protiv Kipra.

A srce će biti bitno i u baražu, tvrdi Đurić, koji nema posebnih želja kada je pitanju ime protivnika, jer sve svakako zavisi od nas samih. Uz to, za baraž će vjerovatno biti spremni i Sejo Kolašinac, Edin Džeko, a možda UEFA skine jednu utakmicu kazne i Muhamedu Bešiću.

Učim od Džeke

– Možemo napraviti velike stvari, ali najprije treba da se odmorimo i da se za mjesec vratimo i izborimo baraž. Da, bićemo vjerovatno jači za Kolašinca, možda Bešića i Džeku, koji je naš kapiten i igrač od kojeg mnogo učim. On je napravio velike stvari u dresu BiH – ispisao je historiju i veliki je evropski igrač. Gledam njegove utakmice, učim na treninzima, a pokazao sam i da sam spreman, ako treba da uđem sa klupe i dam sve od sebe, poručio je Đurić, koji se želio svima zahvaliti na porukama podrške, koje je dobijao proteklih nekoliko dana.

– Živim u Italiji i rijetko dolazim u Bosnu i zaista sam sretan što imam priliku vidjeti svoju familiju, koja mi je velika podrška. Ipak, ova dva pogotka posvećujem svojoj dvogodišnjoj kćerkici Alice, te supruzi Bianki, koje mnogo volim, rečenica je našeg junaka, s kojom je završio telefonski razgovor prije povratka u Italiju.

KOMENTARI:
Loading...