Znam da su sezone naporne, da igračima treba odmora, ali treba im dati razloga da igraju za Bosnu i Hercegovinu. Sad sve izgleda kao da je igrati za reprezentaciju preko ljeta patnja.

Još tamo krajem devedesetih kada se tek počela igrati zajednička košarkaška liga, doduše ne na prostoru cijele države, Jasmin Hukić bio je najbolji košarkaš jedne od najboljih ekipa u državi, tuzlanske Slobode. Zapanjujuća je činjenica da skoro 18 godina od tada Hukić još uvijek igra, i to igra na viskom nivou, u jakoj ABA ligi i Fibinom Eurokupu. Hukić je u seniorsku košarku ušao iste godine kada i legendarni Kobe Bryant. Jedan od najboljih košarkaša svih vremena ove sezone ima svoj “zadnji ples”, a i Hukić je počeo o tome razmišljati.

– I ja sam blizu takve odluke, ali sačekat ću ljeto. Zasad o tom ne razmišljam previše, koncentrisan sam samo na Cibonu i ovu sezonu – poručuje za Faktor 37-godišnji Tuzlak, dok u Zagrebu iščekuje jednu od najvažnijih utakmica ovog kluba.

Naime, klub koji je prije par godina osvojio ABA ligu sada se bori za opstanak.

Borba za opstanak

– Dolazi nam Sutjeska u nedjelju i ako dobijemo ovu utakmicu mislim da smo 90 posto sigurni u opstanak u ligi. Imamo četiri utakmice do kraja i raspored je korektan, ali ovo je jedna od najvažnijih utakmica – dodaje Hukić.

Hukiću je Cibona čak 13. klub u karijeri, a možda i posljednji. Iz rodne Tuzle otišao je prije petnaestak godina, igrao je u nekim od najboljih evropskih klubova i osvojio veliki broj trofeja.

– Ne znam ni sam koliko sam klubova prošao u karijeri. Bilo je lijepo svugdje, ali izuzev Ljubljane, gdje sam proveo najduže vremena i gdje ću doći da živim kad završim karijeru, najljepše je bilo u Trevisu i Tel Avivu.

Zagreb mu je trenutno prebivalište, ali kako sam kaže stalno je u Ljubljani, gdje je osvojio svoj prvi veći trofej, Jadransku ligu, i to u njenom prvom izdanju 2001/2002. Ipak, Tuzla će mu uvijek ostati prvi dom.

– “Zapalim“ za Tuzlu kad god mogu, kad imam vremena. Posjetim familiju, nađem se s rajom. Volim otići dolje kad god mogu.

Dok je još igrao u Tuzli Hukić je postao reprezentativac naše zemlje. Igrao je za reprezentaciju u teškim poslijeratnim vremenima i nastupio je na dva evropska prvenstva. Iako ga nema u reprezentaciji kao igrača već duže vremena, i dalje je aktivan, ali u drugim ulogama. Zato je dobro upućen šta se dešava na relaciji država – Savez, Jusuf Nurkić – Savez…

– Dok sam ja bio u reprezentaciji prije je bilo čak i gore od situacije danas. Zadnjih par godina, dolaskom Haruna (Mahmutovića) Savez se digao na veći nivo. Naš Savez postao je prepoznatljiv u evropskim okvirima, ali najgore je što država to ne prepoznaje. I kad Savez nije finansijski stabilan, kad ima svih tih problema, događa se ovo što se događa s Jusufom, da igrači uslovljavaju svoje nastupe za državni dres. Ne želim ja da ovim putem branim nekoga, ne stavljam se ni na Jusufovu ni Harunovu stranu, ali potrebni su nam i Harun i Jusuf. Akobogda da se do ljeta nađe rješenje pa da kvalifikacije odigramo u najboljem sastavu i bez ovih problema.

Dva NBA igrača

Da naša košarka ima supertalentiranih igrača pokazale su mlađe selekcije, no problem je što seniorska selekcija nikad ne može okupit ono najbolje što ima. Imamo dva NBA igrača, no to nam ništa ne vrijedi kada dođe prvenstvo, a nijedan se ne odazove selektoru.

– Mislio sam da treba vremena da se stanje konsolidiše, da će ta kriza trajati kraće. Igrači su tada odlazili da igraju za druge zemlje, za Hrvatsku, Tursku, Njemačku… Sad ne odlaze u druge zemlje, ali svejedno neće da igraju za BiH. Znam da su sezone naporne, da igračima treba odmora, ali treba im dati razloga da igraju za Bosnu i Hercegovinu. Sad sve izgleda kao da je igrati za reprezentaciju preko ljeta patnja. Često sam bio uz reprezentaciju i znam da ljudi iz Saveza daju maksimum, pokušavaju dati sve od sebe. Igrači nemaju pravo da se žale, jer Savez crpi maksimum iz onog što ima. Opterećuju ih dugovi, sadašnji i prošli, ali barem se trude.

Kvalifikacije za novo veliko takmičenje igraju se ove godine, ali reprezentacija nema selektora, jer niko ne zna hoće li to i dalje biti Duško Ivanović.

– S Duškom nisam radio nikad, ali bio sam blizu reprezentacije i znam kako radi. Znamo ko je Duško i znamo da je ime u evropskoj košarci, ali nije sve u tome koga mi želimo za selektora. Savez ima ograničene mogućnosti i tome se mora prilagoditi, zaključio je Jasmin Hukić u razgovoru za Faktor.

Cibona će funkcionisati

Nekadašnji dvostruki prvak Evrope posljednjih godina je bio u teškoj krizi. Cibona je prije par godina bila na rubu gašenja, ali se izvukla, no samo za kratko. Klub je opet zapao u finansijske probleme, ali vođstvo kluba, s bivšim selektorom BiH Acom Petrovićem na čelu  sve radi na tome da se ovaj velikan postavi na noge.

– Predstečajna nagodba je prošla i klub bi od ponedjeljka trebao normalno da funkcioniše. Sponzori su čekali da se završi ta nagodba, pa će od ponedjeljka početi i normalan upliv novca. Sada je bolje dosta nego je bilo ranije, ali mi smo odmah na početku znali da će da bude teško, da je ovo sve proces. Od nas je zatraženo da budemo strpljivi, ali neki nisu mogli biti i zato su otišli. Ja im želim svu sreću – kaže Hukić.

Poznanstvo iz djetinjstva

Sudbina je dvojicu legendarnih tuzlanskih košarkaša Damira Mulaomerovića i Jasmina Hukića spojila na kraju Hukićeve igračke karijere i na početku Mulaomerovićeve trenerske karijere.

– Mulu poznajem od djetinjstva. Znao sam da će biti dobar trener i dobro radi. Pun je pozitivne energije i digao nas je dosta svojim dolaskom, kaže Hukić, koji je tek nekoliko godina mlađi od svog trenera.

KOMENTARI:
Loading...