U dresu Domžala Ibričić je postigao pogodak u remiju protiv Celja i rekao “zbogom” aktivnom profesionalnom fudbalskom životu.

Povodom završetka karijere Ibričić je za Index između ostalog govorio ratom obilježenom djetinjstvu, teškim počecima, Hajduku, usponima i padovima s bosanskohercegovačkom reprezentacijom i još mnogo toga.

– Odrastao sam u ratno vrijeme tako da nije bilo lako nikome pa ni nama. Od 1993. do 1996. bili smo u izbjeglištvu u Vrbovcu, mjestu kraj Zagreba. Tu sam počeo igrati fudbal. Poslije rata smo se vratili u Sanski Most gdje sam nastavio. Stariji brat je isto trenirao pa sam po cijeli dan igrao fudbal s njim. 

Svi znamo da je poslije rata život u Bosni bio borba. Teško se živjelo i snalazili smo se. Otac je čitav život radio u Sloveniji na građevini, 40 godina, zaradio je penziju ovdje, a čini se da ću i ja. Djetinjstvo je bilo teško, ali pamtim uglavnom lijepe stvari. Odrastanje uz loptu i familiju – započeo je Ibričić.

Ibričić je istakao najteže trenutke u svoj reprezentativnoj karijeri.

– U Portugalu smo odigrali odlično i izgubili 1:0. Nismo imali sreće, puno igrača je i dobilo kartone pa nisu mogli igrati u Zenici u revanšu. Bilo je teško. 

Znamo u kakvom nam je stanju bila država, a i danas je. Svako od nas je htio doživjeti Svjetsko prvenstvo, ali smo razmišljali i kako bismo tako mogli pomoći našoj zemlji da stvari napokon krenu nabolje, da se ljudi nečem vesele. Toga nam je najviše bilo žao. Ali nastavili smo i uspjeli smo izboriti Brazil. Mislim da je to nešto što će ljudi pamtiti čitav život – dodao je nekadašnji Zmaj.

Pred odlazak BiH reprezentacije u Brazil govorilo se o klanovima među igračima jer je selektor Safet Sušić pozvao svog nećaka Tina-Svena. 

– Da se ne lažemo, sigurno nije bila idealna atmosfera. Zašto, to je također poznato. Izborili smo Svjetsko prvenstvo i odigrali odlične kvalifikacije. Nakon toga dođu ljudi iz tadašnjeg stručnog štaba i izjave kako mi nemamo ekipu za Svjetsko. Nema logike.

Ko je onda izborio taj odlazak nego mi? To je sve počelo svi znamo s kojim razlogom. Onda nam je došlo šest-sedam novih igrača za Brazil. Normalno, niko nije lud i ljudi su počeli zbrajati dva i dva. Momci koji su igrali više od pola utakmica u kvalifikacijama odjednom su bili višak, to vam sve govori.

S druge strane, došli su momci koji nisu odigrali ni jednu utakmicu pa su išli u Brazil. Normalno da ti to kvari atmosferu. Ja sam siguran da bi ona ekipa koja je izborila Svjetsko prvenstvo i koja je igrala odlične kvalifikacije prošla grupu.

Jer lošije protivnike i lakšu grupu nismo mogli dobiti. Nigerija nikad nije bila gora, Iran smo i pobijedili. Onaj ko želi shvatiti i zbrojiti dva i dva i pogledati šta se dešavalo, zaključit će zašto nismo ni zaslužili proći dalje – dodao je Ibričić.

Nekadašnji Zmaj ističe da ne zamjera Safetu Sušiću zbog toga što nije dobio priliku da uđe u igru na Svjetskom prvenstvu…

– Nemam mu šta zamjeriti. On je s time pokazao ko je i šta je i ne želim o njemu pričati. Hajde da ja nisam igrao, a da je on nešto pokazao kao trener, ali nije, a to se vidjelo i poslije. Što se tiče samog sjedenja na klupi u Brazilu, vjerujte da mi to nije problem, to kažem ljudima i danas ”Jeste vi normalni? Da mi sutra neko kaže: Ibro ideš na Svjetsko prvenstvo i nećeš igrati ni minute, ja bih odmah potpisao i otišao.”

Samo biti na Svjetskom prvenstvu je za mene vrhunska stvar. Druge stvari su nebitne, pamtim da sam upisan u historiju reprezentacije. Doživio sam Svjetsko prvenstvo sa svojom državom, kud ćeš ljepše.

Od samog našeg plasmana u Brazil sve je krenulo nizbrdo. Mislili smo da će stvari ići naprijed, ali vidite šta nam se dešava. Bili smo među 20 reprezentacija u svijetu, a eto gdje smo sad – rekao je Ibričić.

Edin Džeko i Senijad Ibričić su veliki prijatelji van terena te slobodno vrijeme vrlo često provode zajedno. Ibričić je tako odlučio da zagolica maštu navijača splitskog Hajduka.

– Džeko je isto vidio kakav je to klub, sve mu se svidjelo pa je normalno da je bila takva priča. U dosta navrata dok sam igrao u Splitu dolazio je na utakmice. Poslije smo išli i na ljetovanja. Ništa nije nemoguće, evo vidite da dolaze momci poput Kalinića i Livaje.

Teško je sad očekivati Džeku ili Ivana Perišića koji su još na vrhunskom nivou, ali daj Bože da ih sve jednom vidimo u dresu Hajduka. Što se mog kuma tiče, mislim da ta šansa postoji – zaključio je Ibričić.