U noći sa subote na nedjelju dva su boksera ostvarila identičan uspjeh u borbi za titulu svjetskog prvaka u WBA kategoriji. Felix Sturm, njemački bokser, savladao je Rusa Fedora Chudinova i okitio se titulom prvaka svijeta peti put. Istovremeno je tog protivnika savladao i bosanskohercegovački bokser Adnan Ćatić, koji je također postao prvak svijeta peti put u istoj kategoriji.

Šta znači uvodni dio ovog teksta i kako je moguće to što tamo piše? Nije moguće ako pitate bilo kojeg normalnog čovjeka. Ipak, moguće je ako pitate one koji nipodaštavaju ovaj uspjeh Adnana Ćatića. Ili Felixa Sturma.

Ovaj tekst je nastao kao reakcija na tvrdnje da Adnanov uspjeh nije vrijedan pažnje u Bosni i Hercegovini jer on boksa za tamo neku Njemačku pa bismo se trebali okrenuti praćenju nekih drugih događaja. Interesantno je to kako smo spremni čovjeka koji se svjesno i otvoreno izjašnjava kao Bosanac (i Hercegovac), radi nekih vlastitih kompleksa označiti nepotrebnim.

Srećom, oni koji su ovakve tvrdnje iznosili su u manjini, pa ćemo nastavak teksta posvetiti malo veselijim temama. Istina, Adnan Ćatić nije najpopularniji bokser svijeta, ali je definitivno u svijetu boksa veliko ime, a u Njemačkoj je doslovno nacionalna zvijezda. Adnan je pet puta postao prvak svijeta pod imenom Felix Sturm, a, iako nije rođen u Bosni i Hercegovini i od nje nikad nije dobio mnogo, s ponosom se okiti zastavom naše zemlje svaki put kad savlada nekog protivnika i postane prvak svijeta.
Svaki poraz ga je činio jačim

Ćatić je sjajan ljevak i rekorder po broju titula u WBA srednjoj kategoriji, a njegova karijera je primjer kako čovjek može savladati brojne uspone i padove. I ne samo da može nego i mora ako želi biti uspješan. Svoje prve borbe u profesionalnoj kategoriji Ćatić je imao još 2001. godine, a zaključno s borbom protiv Chudinova, on je boksao ukupno 49 puta. U ovim mečevima je zabilježio pet poraza i tri neriješena ishoda te 41 pobjedu. Porazi protiv De la Hoye, Castilleja, Gealea, Solimana i Chudinova su svaki put pojačavali glasove da je Ćatić najbolje već pokazao i da mu slijedi značajan pad, a on bi se svaki put vraćao jači i bolji. Kad boksate na vrhunskom nivou od 2001. do 2016. godine, onda to mora kazivati i nešto o vašem načinu života, jer na najvišem nivou boksa ne može se opstati tako dugo, osim ako cijeli život nije posvećen postizanju uspjeha.

Činilo se je da je poraz protiv Chudinova iz maja 2015. godine okončao karijeru Adnana Ćatića; čak su i njegovi najveći fanovi mislili da je tako. Ipak, on nije. Neumorno se pripremao za revanš i vraćanje titule, a vratio ju je pokazavši veliku zrelost i strpljenje. U njegovim godinama nije lahko izdržati 12 rundi borbe, ali Ćatić je uspio. Koenig Pilsener arena u Oberhausenu zdušno je navijala za svog šampiona, a nakon što su ga sudije i zvanično proglasile novim pobjednikom, nastavljena je erupcija oduševljenja. Nezadovoljan je bio jedino Chudinov, skupa sa svojim timom.
Adnan Ćatić u Sarajevu?

Felix nije propustio priliku da iskritizira Axela Schulza, čovjeka koji ga je dugo proglašavao izgubljenim slučajem. Axel je ušao u ring i izvinio se prvaku svijeta u WBA kategoriji, a potom je na bosanskom progovorio Adnan Ćatić. Obraćajući se Bosancima, rekao je da će do kraja karijere imati još jedan meč i od sveg srca želi da taj meč bude u Bosni i Hercegovini, tačnije u Sarajevu. To bi, kako je rekao, bio najljepši način da se oduži svim svojim sunarodnjacima, koji su mu tokom najtežih trenutaka karijere pružali podršku, a sve je to došlo na naplatu u meču protiv Chudinova kad su i emocije proradile.

Ova njegova želja poslala je snažnu poruku domaćoj javnosti i domaćoj politici. Adnan bi došao, ali neće sam organizirati svoj meč. Mora se pokazati interes, ne nužno onaj koji dolazi od publike, već onaj koji dolazi od moćnika sposobnih da takvo nešto organiziraju. Ova država posjeduje moćnike koji mogu organizirati mnogo toga, ali uvijek se povlači pitanje ukusa i interesa. Interesantno je da Sarajevo nije napravilo koncert u znak sjećanja na Kemala Montena, već je to uradio Zagreb, iako je popularni Kemo bio sarajevsko dijete i vjerovatno ga je, više nego ijedan muzičar, zadužio pjesmom “Sarajevo, ljubavi moja”.

Istina, Ćatić nije sarajevska legenda ni sarajevsko dijete, a konkretno ovaj grad nije ničim zadužio. Međutim, on je svjetska ličnost. Jedan je od najboljih u svijetu u sportu kojim se bave mnogi širom svijeta. Pritom je i Bosanac, ne po mjestu rođenja već po ličnom opredjeljenju, što je prilično nevjerovatno uzme li se u obzir činjenica koliko je mnogo onih koji su rođenih u ovoj zemlji a koji su se odrekli veze s njom.

U gradu u kojem kultura i sport laganim tempom umiru, događaj poput borbe za titulu svjetskog prvaka u WBA kategoriji bio bi sjajan događaj i velik poticaj lokalnim umjetnicima i sportistima koji se svojim zanimanjima bave isključivo iz ljubavi, da znaju da njihovo bivstvovanje i uspjeh nisu besmisleni. Vrijedi, naravno, i obrnuto. Bude li Adnan zaista istinski zagrijan da napravi meč u Sarajevu, a gradske i kantonalne vlasti ne prepoznaju potencijalni značaj takvog meča, onda će vladajuće strukture poslati direktnu poruku javnosti da je ovo postao grad šunda, kiča i turbofolka, s obzirom na to da za njih uvijek ima mjesta.

 

KOMENTARI:
Loading...