U jednom od martovskih dana 1992. godine, Keli je iz svoje kafane na Lukavičkoj cesti istjerao grupu razularenih četnika nakon što su pretjerali u svom orgijanju. Ubrzo će Kelijeva kuća postati snajpersko gnijezdo, koje je kasnije uz velike napore eliminisano.

Kada su otpočele borbe u glavnom gradu Bosne i Hercegovine, Vidović je, kao i većina istinskih sportista, stao u odbranu domovine.

Kao dobrovoljac s velikom hrabrošću, Keli je pomagao ranjenicima. Iako su mnogi tog kobnog dana od njega tražili da, zbog ranijeg sukoba sa četnicima, on ne bude taj koji će ranjenike odvući u koševsku bolnicu, Vidović je ostao pri svojoj odluci. On je kroz barikade i kišu granata odvezao ranjenike u bolnicu Koševo.

Nakon što se javio iz grada, svi su od njega tražili da ostane u gradu dok se situacija koliko-toliko ne smiri, a prolaz između barikada ne bude barem malo sigurniji.

Nažalost, Keli nije poslušao prijatelje, niti komandanta. Krenuo je na put bez povratka, možda vjerujući u ratnu sreću i mogućnost da mu, bez ikakvog razloga, srpski agresori neće ništa.

Legendarni fudbaler Sarajeva zaustavljen je na jednoj od barikada, a potom i odveden u zloglasnu kasarnu Nedžarićima, gdje ga je nakon mučenja likvidirao zločinac Željko Ražnatović Arkan.

Posmrtni ostaci pronađeni su četiri godine kasnije na Stupu. Jedna od najvećih legendi, kako u sportskom, tako i u ljudskom smislu, kojeg su grad i klub Sarajevo ikad imale, pokopan je 4. juna 2004. godine na groblju Bare zajedno sa dresom voljenog kluba.

Jedna ulica na Dobrinji nosi njegovo ime.

Popularni Keli rođen je 17. novembra 1953. godine u Sarajevu. Na Koševo je stigao u ljeto 1974. godine, a debitovao je 14. augusta u utakmici protiv ilidžanskog Igmana. Narednih devet godina sa dosta uspjeha nastupao je za Bordo klub. Želimir Vidović Keli je za FK Sarajevo upisao 241 nastup i postigao 14 golova.