Harun Mahmutović, generalni sekretar Košarkaškog saveza BiH (KS BiH) u ostavci, kaže da mu je u donošenju odluke najviše pomogla medijska hajka koja se vodi protiv njega u vezi sa slučajem Jusufa Nurkića, košarkaša Denver Nuggetsa. Nije to jedini razlog, ali kaže da jeste „kap koja je prelila čašu“ i zbog koje je odlučio na Skupštini KS BiH, održanoj 20. februara u Mrkonjić Gradu, podnijeti ostavku. ( Kemal Zorlak - Anadolu Ajansı )

Harun Mahmutović, generalni sekretar Košarkaškog saveza BiH (KS BiH) u ostavci, kaže da mu je u donošenju odluke najviše pomogla medijska hajka koja se vodi protiv njega u vezi sa slučajem Jusufa Nurkića, košarkaša Denver Nuggetsa. Nije to jedini razlog, ali kaže da jeste “kap koja je prelila čašu” i zbog koje je odlučio na Skupštini KS BiH, održanoj 20. februara u Mrkonjić Gradu, podnijeti ostavku.

– Moja ostavka je definitivna, neopoziva i ne mislim mijenjati svoje mišljenje. Ima puno stvari koje su mene dovele do ovakve odluke, ali ‘kap koja je prelila čašu’ je zahtjev Jusufa Nurkića da neće igrati za reprezentaciju BiH ukoliko neki ljudi, između ostalih i ja, budu u Savezu, mada on sada to demantuje. Niko od nas ne može biti ispred reprezentacije i Saveza, pa tako ni jedan Harun Mahmutović ispred NBA igrača, kojih nažalost imamo samo dvojicu. Mislim da je Nurkić potencijal da bude veliki igrač. O njegovim ljudskim kvalitetima neću govoriti i nekako je prirodno da ako imate zahtjev jednog takvog igrača, te to potencijaru neki mediji kojima je to važno, onda sam im svima izašao u susret. Neka dođe neko mlađi sa više energije koji će nastaviti ovaj posao koji smo započeli – izjavio je Mahmutović za AA.

Iako je riječ o zahtjevu jednog igrača, Mahmutović smatra da je on dovoljan da se povuče sa pozicije generalnog sekretara, jer ne može više podnijeti medijsku kampanju koja se protiv njega vodi već godinu dana.

– Nisam vidio da su se pojedini mediji, savezi ili ljudi iz reprezentacije suprotstavili toj medijskoj hajki protiv mene i da su dali do znanja javnosti da se ovdje, ipak, radi neki dobar posao i da su to samo laži. Meni sve to ne treba. Treba mi mir, ili bilo kome drugom ko dođe na ovo mjesto, i pomoć, a ne gubljenje energije na laži i izmišljene afere. Shvatam da je to ljudima interesantno, ali kada se u to uključe i ozbiljni mediji, to mi je dovoljan signal da ljudi žele da se pomakneš – ističe Mahmutović i nastavlja:

– Sve što sam uradio Jusufu Nurkiću, želio bih da neko uradi mom djetetu. Ne postoji ništa loše što sam loše uradio tom momku. Na kraju krajeva i ja sam jednim malim djelićem učestvovao u stvaranju njegove karijere. Išao sam u dvoranu da ga pogledam, doveo ga u reprezentaciju, učestvovao u njegovom liječenju, skidanju kilograma, u njegovim transferima, bez ikakve koristi. To sam radio, a radim i za ostale igrače, jer im želim dobro. Lično mislim da je između nas ‘pukla tikva’ samo zato što on sada ima novca, a nekada ga nije imao. Nije logično da ste dobri sa igračem, koji tada bukvalno nije imao ni dinara, a sada da niste. Uvijek sam težio tome da imamo Savez u kojem su jasno postavljena pravila koja moraju poštovati igrači, trener i svi uposlenici kancelarije. Nama Bosancima i Hercegovcima baš i nije stalo da poštujemo takva pravila. Zato mislim da je moj najveći problem, ne samo sa Nurkićem, nego i sa ostalim igračima, što sam ‘čvrste ruke’ kada je u pitanju poštivanje pravila. Nisu baš svi radi za tako nešto. Mnogi igrači na reprezentaciju gledaju kao na priliku da malo odmore, a ja smatram da se za državni tim mora igrati srcem, jače i bolje nego za klubove.

Mahmutović je na poziciju generalnog sekretara stigao prije pet godina. Tada je KS BiH imao preko dva miliona KM duga, muška seniorska reprezentacija nije igrala na Evropskom prvenstvu šest godina, a osim nje u pogonu je bila samo jedna selekcija iz mlađih kategorija. Kancelarija saveza je bila istjerana iz svojih prostorija, zbog neplaćanja računa joj je ugašen telefon, a račun blokiran.

– Prije pet godina zaista je to bio devastiran savez, a puno je pokazatelja koji govore u prilog tome. Od finansijskih do takmičarskih rezultata. U tom momentu je gotovo dva miliona i 300 hiljada KM iznosio dug, što su ogromni novci. Posebno kada znate da od države dobijete pomoć od 50.000 KM. Ni rezultati nam nisu bili čemu. Bili su nam blokirani računi i bukvalno smo bili izbačeni na ulicu. Nismo se imali kome obratiti da dobijemo prostorije. Sada kada pogledam unazad bilo je ludo da počnete raditi u jednom takvom savezu. Bio je to izazov za mene, da probam jedan takav savez stabilizovati. I ranije sam radio u nekim firmama i kompanijama koje su propadale, pa sam imao uspjeha. Predali smo završni račun i dugovanja su trenutno oko 700.000 KM, koja vučemo od ranije. Paralelno smo puno novca investirali u mlade, jer to je jedini ispravan put. Po meni mislim da smo na 50 do 60 posto posla na putu građenja ozbiljnog saveza. Sada smo dosta stabilan savez i taj dug od 700.000 KM je prema našim partnerima s kojima sarađujemo, tako da ne očekujemo nikakvu blokadu. Imamo izgrađen rejting, dobre rezultate reprezentacija, dosta stalnih sponzora, a i pomoć države se povećala u odnosu na period od prije pet godina. Tada smo, dobro se sjećam, od Vijeća ministar dobili 32.000 KM, od Federacije BiH nula kada je Gavrilo Grahovac bio ministar i od Kantona Sarajevo nekih desetak hiljada. Danas su to, ipak, nešto ozbiljniji iznosi, iako i dalje veoma mali u odnosu na evropske standarde – priča Mahmutović.

Bh. savez osim znatno umanjenog duga, prošlog ljeta je u ‘akciji’ imao čak sedam selekcija, od kojih su dvije bile među četiri najbolje u Evropi. Kadeti (U16) su postali šampioni Evrope, a juniori (U18) četvrta reprezentacija Starog kontinenta.

– Muška reprezentacija je kvalifikacije za ‘Eurobasket 2011’ završila na četvrtom ili petom mjestu, pa smo na završni turnir otišli zbog povećanja broja zemalja učesnika. Imali smo i jednu mladu reprezentaciju, koja je jedva otišla u Izrael. Čak nismo platili ni kotizaciju za nastup, a to nam je oprošteno od FIBA-e. Tada nikome nismo ni smetali, jer smo bili pri dnu evropske košarke. Sada već mnogima smetamo. Bilo je to jedno opšte rasulo. Dok nisam došao u KS BiH nisam ni bio svjestan u kakvom je lošem stanju savez. Zaista su tada reprezentativci radili u katastrofalnim uslovima. Možda je prilika da kažem da je zbog svega toga još veći uspjeh generacije Nenada Markovića, Gordana Firića, Dževada Alihodžića, Samira Avdića…, koji su praktično samo plaćali troškovi i igrali na evropskim prvenstvima. To je zaista bila generacija koja je na ponos svim Bosancima i Hercegovcima – ispričao je Mahmutović.

Upravo pojedini ljudi iz te generacije mnogo su pomogli Mahmutoviću i njegovim saradnicima da BiH odvedu u vrh evropske košarke.

– Moja je želja bila da u savezu koji nikoga nije interesovao napravim dobru stvar. Kada sam preuzeo funkciju tadašnji Upravni odbor me pustio da radim. S ove distance to je možda bilo i dobro, jer su mi dali slobodu da radim. U stilu šta god uradiš dobro je. Velika stvar je vila ta što su mi pomogli ljudi koji su bili u košarci, poput Markovića i Firića. Rekli smo hajmo krenuti od djece i stvorili smo imperativ da barem jednu selekciju uvedemo među 16 u Evropi. Moja želja je bila da te bivše igrače vratim u našu košarku. Sanjao sam da imamo neki savjet ili ‘vijeće mudraca’ u kojem bi bili svi ti ljudi koji su dali mnogo bh. košarki. Žao mi je što tu ideju nisam uspio realizovati. Na početku su tu bili Marković, Firić, Emir Halimić. Zaista smo skupljali našu djecu po cijeloj Evropi od srca, borili se da im damo uslove. Zaista lijepo kada vidite sve naše mlade muške selekcije među 16 u Evropi, a još kada dodate tome da je jedan šampione, a druga četvrta u Evropi. Garantujem da BiH ima takav kvalitet da, uz malo pomoći, od osam možemo imati sedam među 16, a garantujem da bi od tih sedam uvijek dvije bile u polufinalu. Imamo veći potencijal nego Litvanija, koja je nama pandam. Međutim, svi moramo imati interes ako zaista želimo da BiH bude košarkaška država, ali ako vučemo svako na svoju stranu kao što je sada, bićemo ogledalo države, a to znači na dnu Evrope – smatra Mahmutović.

Smatra da mu je najveća greška što je previše emotivan u poslu koji obavlja. Svjestan je da je bilo grešaka tokom njegovog mandata na mjestu prvog operativca bh. kuće košarke, ali isto tako smatra da to nije nimalo jednostavan posao, te da može, ne bi puno toga mijenjao.

– Nije lako raditi u državi gdje je bitnija nacionalnost i kako se zovete, nego kakav ste čovjek. Meni to nikada nije bilo bitno. Zbog toga je komplikovano donijeti bilo kakvu odluku, jer morate razgovarati sa ljudima iz Upravnog odbora u kojem su predstavnici sva tri naroda. Uz to državu nije briga za savez i reprezentaciju i nema te se praktično kome obratiti. Zato mislim da greške koje su se dešavale, mislim da se nisu mogle izbjeći. Da ne budem prepotentan mislim da nismo pravili previše grešaka – navodi Mahmutović.

Nada se da će mu ljudi iz KS BiH izborom njegovog nasljednika u narednih mjesec dana omogućiti da napusti poziciju generalnog sekretara.

– Kada pogledate vrijeme kada sam došao prije pete godina i ovo sada, tada je bilo neusporedivo teže doći u Savez. Ipak, onom ko dođe na moje mjesto sigurno neće biti lako. Imamo veliki rejting, povjerenje sponzora i respekt od državnih institucija, uskoro bi trebali potpisati i sponzorski ugovor vezan za opremu koje će nositi te selekcije. Dosta toga je urađeno, ali mu neće biti nimalo lako. Ostavljam mu u amanet dug od 700.000 KM, nesređene stvari po pitanju odlučivanja unutar KS BiH, jer je u ovom sistemu nacionalnost ispred ljudskih kvaliteta, tu je i dio medija kojima nije drago što savez ima uspjeha, a ostaje i ta priča oko nesređenih odnosa unutar reprezentacije. Imamo paradoks da jedan igrač traži da neko ide iz Saveza ili neko ko ne poštuje doktore ili trenere. To se mora popraviti, a biće mu teško i pronaći novac. Bez pomoći Upravnog odbora, medija , reprezentativaca i države neće mu se svidjeti stolica na koju će sjesti – kaže Mahmutović i dodaje:

– Ne bih volio da odem iz saveza na ružan način, da izađem jedan dan, a da ne bude ovdje novi generalni sekretar. Kontaktiram Upravni odbor da što prije pronađu nasljednika, a biće to teško, jer znate kod nas je puno struja. Onda ta rotacija na koga je red na Bošnjaka, Srbina, Hrvata, Kineza ili Jakoba Fincija. Raspoložen sam da budem tu još mjesec dana. Molim ih da ne odem tek tako, jer imam privatni život, želim nastaviti nešto drugo raditi. Volio bih i da novog generalnog sekretara uvedem u posao, da zajedno potpišemo neke ugovore, da riješimo barem jedan milion za funkcionisanje saveza, da ga upoznam sa određenim ljudima… Međutim, sve to ide nekako traljavo. Upravni odbor se nakon Skupštine još nije sastao. U ovom momentu ne znamo ni koje predsjednik saveza, jer Boris Spasojević još nije preuzeo funkciju. Vjerovatno čeka Skupštinu u aprilu. Nemamo ni tri člana UO iz hrvatskog naroda, jer su sva trojica podnijela ostavku. Dakle, nemamo ništa. Neko to mora potegnuti, a čini mi se da niko nije spreman da ovo preuzme na sebe, osim predstavnicima nekih klubova. Nadam se da ćemo u narednih mjeseca dana imati novog generalnog sekretara, da će biti Skupština koja će me razriješiti dužnosti. Očekujem da se to desi do aprila mjeseca. Ako se to ne desi, ja ću napustiti savez, jer nisam u Zenici. Na vrijeme sam najavio moj odlazak, tako da ako nikome nije stalo da ovaj savez funkcioniše, ne znam što bi meni stalo.

KOMENTARI:
Loading...