Na prste jedne ruke mogu se nabrojati utakmice koje smo odigrali tako loše kao u revanšu protiv Irske. Zašto je to bilo tako? Ne znam, kaže Elvir Bolić.

Veliki igrači teško naprave velike trenerske karijere! Jedan od brojnih zagovornika ove teze je i Elvir Bolić, nekadašnji fudbalski reprezentativac BiH, i doskora najbolji strijelac našeg državnog tima, kojeg je s trona skinuo Edin Džeko.

Bombarder iz Zenice koji je u karijeri, između ostalih, nosio dresove Crvene zvezde, Galatasaraya, Fenerbahčea, Raya Vallecana, a karijeru okončao prije osam godina u Rijeci, nije ostao u fudbalu.

Psihološki pritisak

Njegov vršnjak Zinedine Zidane imenovan je za trenera moćnog Reala, a to će mu bukvalno biti prvi samostalni posao (izuzmemo li rad sa drugim timom Madriđana).

– Jako je teško znati kako će se Zidane, ali i svi mlađi treneri, koji su nekada bili igračke zvijezde, snaći u novim ulogama. Nije pravilo da dobar fudbaler mora biti uspješan trener. Možda se kod Zidanea dogodi suprotno. Možda mu se poklope stvari. Sigurno je svjestan da će biti pod velikim pritiskom i da će, uz znanje, morati imati i naklonost sreće – kaže Bolić.

Upravo je zahtjevnost posla i mnogo odricanja razlog što Bolić u budućnosti neće sjediti na klupi nekog kluba.

– Trenerski posao je izuzetno težak i donosi veliki psihološki pritisak. Mnogo faktora utječe na uspjeh, jer na terenu ne zavisi sve od tebe i dosta toga se mora poklopiti. Uz to, ovaj posao oduzima i mnogo vremena. Pola života, kao fudbaler, proveo sam na pripremama, a ne želim da i drugu polovicu budem odvojen od porodice – objašnjava Bolić, naglasivši kako razmišlja o fudbalu, iako je „van terena“:

– Moram priznati da mi nedostaje. Pratim sva zbivanja, volim pogledati dobru utakmicu, a možda se jednog dana i vratim. No, sigurno ne kao trener, nego možda kao tim menadžer.

Pratio je i utakmice baraža naše reprezentacije protiv Irske…

Vjeruje Baždareviću

– Početak kvalifikacija bio je obeshrabrujući, a poslije smo došli u situaciju da smo mogli i trebali otići na EURO. Imamo kvalitetnu ekipu, ali nam je falio faktor sreće. Naročito u drugoj utakmici u kojoj u kojoj se nešto čudno dogodilo. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati utakmice koje smo odigrali tako loše kao u Dublinu. Zašto je to bilo tako? Ne znam! Možda zbog toga što je na igračima bio veliki imperativ nakon neuspjeha u dva baraža protiv Portugala. Bilo bi dobro da smo se plasirali u Francusku, ali sada je uzalud o tome razmišljati – istakao je Bolić, koji je optimista i vjeruje u svijetlu budućnost Zmajeva:

– Dobra stvar je što je selektor Mehmed Baždarević dobio povjerenje i što će ostati na klupi. Trebalo mu je pružiti još jednu šansu, a vjerujem da će ju on iskoristiti i odvesti nas na SP u Rusiju.

Pobjegao iz Zvezde

Bolić je početak agresije na BiH dočekao kao igrač Crvene zvezde. Tada je imao 21 godinu, a iz beogradskog kluba pobjegao je zahvaljujući reprezentaciji tadašnje Jugoslavije.

– Bili smo na turniru u Francuskoj, u junu 1992. Nisam imao dodira sa BiH, nisam znao šta se dešava, a kada sam se čuo sa roditeljima rekli su mi da situacija nije sjajna. Bukvalno sam sa aerodroma pobjegao u Tursku, kada sam dobio pasoš koji je bio kod čelnika tadašnjeg Saveza. Čekao me jedan menadžer koji me je odveo u Tursku. Kasnije sam stupio u kontakt sa ljudima iz beogradskog kluba i rekao sam im da se neću vraćati, a Galatasaray i Zvezda su se dogovorili oko obeštećenja – prisjetio se Bolić.

KOMENTARI:
Loading...