Nervi u našim rukama šalju signale u mozak kako bi znali šta dodirujemo. Na primjer, omogućavaju našem mozgu da znamo da li je predmet koji smo dodirnuli hladan, tvrd, nježan, oštar, i tako dalje. Međutim, kako se ta vrsta informacija prenosi kompjuteru koji ne poseduje nerve nalik ljudskim?

Prema istraživačima na MIT-u, možda bi odgovor mogao da leži u simulaciji nerava, tako što su napravili rukavicu punu senzora koja može da pomogne u učenju kompjutera kako da prepoznaju objekte dodirom. U istraživanju koje je objavljeno u Nature magazinu, izum je nazvan “skalabilna taktilna rukavica”, koja sadrži 550 malih senzora ugrađenih u nju, pri čemu je svaki senzor dizajniran za snimanje signala pritiska.

To znači da, u zavisnosti od toga kako hvatamo objekat i gdje se nalaze različite tačke pritiska, te informacije se mogu koristiti da pomognu kompjuterima da identifikuju objekte. Na kraju, to bi omogućilo kompjuteru da klasifikuje objekte i predvidi njihovu težinu bez potrebe za vizuelnim unosom. Do sada, istraživači su imali određeni uspjeh sa rukavicom, te su bili u stanju da identifikuju skup podataka koji su komprimovani sa 76% tačnosti. Ovo je takođe efikasnije i ekonomičnije u poređenju sa drugim sistemima, pri čemu je ova rukavica napravljena korišćenjem dostupnih materijala za samo deset dolara.

Na kraju, ova informacija se može koristiti da pomogne u obuci kompjutera o tome kako da drže određene objekte tako što će razumjeti kako ih mi, kao ljudi, držimo. To znači da u budućnosti to može dovesti do okretnijih protetičkih udova, ili stvaranja protetike koja je dizajnirana za specifične zadatke.

(PCPress)

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...