Početkom svake godine kada vlada objavi Izvještaj za naciju o statusu raka, to je praćeno poznatim lamentom. Gubimo rat protiv raka. Prije pola stoljeća veća je vjerovatnoća bila da neka osoba umre od srčane bolesti nego od bilo čega drugog. Danas je, međutim, rak postao glavni uzrok smrti kod ljudi, piše The New York Times.

Koliko god ovo zvučalo problematično, isto tako nije ni fer. Rak je daleko veći problem od srčanih bolesti, a to je
stanje duboko ukorijenjeno u prirodu evolucije i multićelijskog života.

Stručnjaci za rak se bore i čak dobijaju male bitke u, recimo, reduciranju dječjih kancera i u njihovoj prevenciji.  No, kada je u pitanju ova bolest kod starijih, tu nema pobjede.

Srčana oboljenja i rak

Retorika vezana za rat proriv raka implicira da sa dovoljno novaca i odlučnosti nauka može da reducira smrtnost od raka jednako dramatično kao i sa ostalim bolestima. No, postavlja se pitanje, od čega bi onda umirali?

Srčana oboljenja i rak su glavne bolesti starenja. Što ljudi manje podlegnu jednoj, imaju više šanse da ako žive dovoljno dugo, umru od ove druge. Najnovije istraživanje o raku koje je objavljeno sredinom decembra, stvarima daje pravo lice.

Ako se ima u vidu da je populacija planete starija, da je bebi-bum generacija u godinama, smrtnost od raka je u proteklim dekadama  zapravo umanjena. No i taj je pad skroman u poređenju sa drugim opasnostima.

Grafikon iz Centra za kontrolu i prevenciju bolesti nam daje slijedeće podatke. Postoje dvije linije koje predstavljaju smrtnost od srčanih oboljenja i od raka. Kada je dijagram počeo 1958, linija srčanih oboljenja je bila u prednosti. No, ona lagano opada i to za 68%, dok rak ide silaznom putanjom još sporije, za oko 10%

Mjereći ovo 90-ih, kada je duhanska industrija imala svoj najgori uticaj na zdravlje i kada su oboljenja od raka bila na vrhuncu, razlika je bila manje izražena: pad od 44% na srčana oboljenja i 20% na rak. No kako se ova kolizija nastavlja, rak uporno vodi i ostaje glavni razlog smrti.

Džoker u ovoj kombinaciji jeste smrt od komplikacija usljed Alzhajmerove bolesti, koja napreduje iz godine u godinu.

Iako nije utješno, činjenica da smo dosegli ovu vrstu pat-pozicije je svojevrstan uspjeh.

Prije jednog vijeka, prosječna životna doba je bila oko 50 godina. Danas je skoro 79, s tim da ako pređete 65, vjerovatno ćete živjeti do 80-ih. A to znači da je život dovoljno dug u tom slučaju da dobijemo neki rak.

Bolesti koje su ranije ubijale – kuga, boginje, grip, tuberkuloza – bile su lakše prepreke. Za svaku od njih je bio odgovoran jedan infektivni agent, što je konkretan uzročnik bolesti sa kojim se trebalo boriti. Danas je lako čak nositi se i sa AIDS-om kao hroničnim stanjem.

Kopije kopija

Napredak sa srčanim oboljenjima je sporiji. No tu je smrtnost kontinuirano reducirana ili fokusirana na važnost ishrane, vježbe i lijekova koji mogu da pomognu u kontroli krvnog tlaka i holesterola.

Kada se problemi pojave, mogu se tretirati kao mehanički problemi, začepljene arterije, istrošene srčane komore, za šta postoji privremeno rješenje.

Zbog svih ovih intervencija, ljudi između 55. i 84. godine su pod povišenim rizikom da umru od raka nego od srčanih oboljenja. Za one koji pređu ovu dob, brojke se okreću tako da srčana oboljenja prednjače.

No, s godinama, što se više trošnih ljudskih srca popravlja, rak polako popunjava praznine u smislu uzročnika smrti.

Rak kao bolest i nije naki fenomen, jer je posljedica osnovnog evolucijskog kompromisa. Kako tijelo raste i stari, ćelije se konstantno dijele i kopiraju svoj DNA – što je ogromna genetska zaliha – i zaviještaju je sestrinskim ćelijama. One zauzvrat ovo prosljeđuju svom potomstvu, pa tako imamo kopije kopija. Na tom se putu greške neminovno dešavaju. Neke su uzrokovane karcinogenima, ali većina njih je nasumični pogrešan otisak.

No, mutacije su pogon evolucije. Bez njih mi nikada ne bi evoluirali. Ono što dobijamo zauzvrat jeste da svako malo određena kombinacija nekoj ćeliji da previše moći. Ona počinje da se razvija samostalno od ostatka tijela. Poput nove vrste koja želi da se održi u nekom ekosistemu, ona poraste u kancerogeni tumor. Za ovo nema lakog rješenja.

Ove mikroskopske pobune se dešavaju već najmanje pola biliona godina, još od nastanka kompleksnog multićelijskog života gdje postoje kolektivi ćelija koje rade zajedno, zaostaju, trude se najbolje što mogu. One koje to nisu u stanju, a to su ćelije raka, u darvinovskom smislu rade ono što bi i trebale: mutiraju, evoluiraju i povećavaju izdržljivost u odnosu na njihove bolje ćelijske susjede. A oni su ostavljeni da se snalaze kako znaju i pokoravaju se snažnijima.

Kako ljudi stare, njihove ćelije nakupljaju potencijalno kancerozne mutacije. Ako živite dovoljno dugo, na kraju će vas rak i ubiti, ako prije toga ne umrete od nečega drugoga.

Važnost prevencije

Ovo bi bilo tačno čak i u svijetu u kojem nema karcinogena i koji je opremljen najmoćnijom medicinskom tehnologijom.

Smrtnost od dječjeg raka je u padu još od 1975., no za odrasle, neke vrste raka u početnim fazama, koji nisu naučili kako da koloniziraju tijelo, mogu biti izliječeni kombinacijom hemikalija, radijacijske terapije i operacije. Drugi mogu biti pod prismotrom godinama, nekada čak i u nedogled.

No najzloćudniji rakovi su tako  evoluirali svoj instikt za preživljavanje i na kraju obično pobjeđuju.

Generalno, najveće ohrabrenje dolazi od važnosti prevencije. Vjeruje se da je oko 15 do 20 % vrsta raka uzrokovano infektivnim agentima. Sa poboljšanjima u smislu čuvanja hrane na niskim temperaturama i javnog zdravstva, rak stomaka koji je povezan sa bakterijom Helicobacter pylori, znatno je smanjen, posebno u razvijenijim dijelovima svijeta.

Također, vakcine protiv humanog papilloma virusa imaju potencijal da skoro eliminišu rak grlića materice.

Tamo gdje su antipušačke kampanje uspješne, rak pluća koji je uzrok 30 posto smrti od raka u SAD-u, se postepeno smanjuje. Više napretka se može napraviti zahvaljujući snimanjima te smanjenjem pretilosti, što je metabolički poremećaj koji zajedno sa dijebetesom raku daje podsticaj.

Iznenađujuće je da je tek mali broj vrsta raka povezan sa hiljadama sintetičkih hemikalija koje industrija ispušta u okoliš. Kako se regulative na ovom polju pooštravaju, tako se umanjuje i stopa smrtnosti od raka.

(Ne)sretan kraj

No, dobar dio napretka na ovom polju se dešava u bogatijim zemljama. Uz dovoljno političke volje isto može primijeniti na siromašnije dijelove svijeta. U SAD-u se rasna nejednakost u pogledu raka također mora tematizirati. No i to je dug put.

Za veliki broj vrsta raka jedini uzrok koji se može identificirati jeste entropija, nasumična genetska mutacija koje je neizbježni dio multićelijskog života.

Napredak u nauci se nastavlja. Za neke vrste raka, novi sistemi imuniterapija koji pospješuju odbrambene snage organizma daju neku nadu. Genomska skeniranja utvrđuju precizan genetski potpis raka, a tu su i nano roboti koji popravljaju i obrću štetu na ćelijskom nivou – tako da uvijek postoje mogućnosti koje se mogu dodatno istražiti.

Možda će jednog dana neki od nas živjeti do 200 godina. No, razvijajući eliksir za besmrtnost, tijelo će postepeno doći do tačke gdje je nadmudrilo svaku prepreku koju je život postavio. A za svaku pređenu godinu, pojaviće se sve više mutacija.

Ako srce izdrži, krajni ishod će biti rak.

KOMENTARI:
Loading...