Ako se voće konzumira odmah nakon obroka, s obzirom na to da će skladišta hrane u jetri biti puna i da će se jetra baviti drugim hemijskim procesima, transformacija fruktoze u glukozu kasnit će u određenoj mjeri. Nivo fruktoze u krvi će ostati visok, a osjećaj gladi se neće umanjiti. Zbog porasta količine masti u krvi i jetra će postati masnija. Kod osoba koje imaju naviku nakon obroka konzumirati voće u velikim količinama, postoji rizik od pojave arteroskleroze i ciroze.

Uravnotežena konzumacija proteina, masti i ugljikohidrata osnova je za zdrav život. Općeprihvaćeni naziv za ugljikohidrate u narodu je “šećer”. Šećeri s jednom molekulom nazivaju se monosaharidi, s dvije molekule su disaharidi, a oni koji imaju više od dvije molekule šećera nazivaju se polisaharidi.
Šećeri koje konzumiramo, u našem organizmu se razlažu na monosaharide glukoze, fruktoze i galaktoze. Gotovo svi monosaharidi koje tanko crijevo upije, u jetri se pretvaraju u glikozu. Ova transformacija predstavlja jednu od važnijih funkcija jetre. Čak 80 procenata šećera koji prelazi u krv je glukoza. Iz tog razloga, u krvi se nalazi vrlo ograničena količina fruktoze i galaktoze, pa kad se spominje “šećer u krvi”, misli se upravo na glukozu.
Kad u stanju sitosti poraste nivo glukoze u krvi, pankreas luči inzulin koji je neophodan za snižavanje šećera u krvi. Inzulin je zadužen da šećer iz krvi transformira u energiju neophodnu za rad ćelija, čime direktno smanjuje nivo šećera u krvi. S druge strane, inzulin pomaže da se višak šećera pohrani prvenstveno u jetri i to u obliku glikogena. Nakon što se skladišta glikogena, smještena u jetri i mišićima, napune do vrha, šećer se pohranjuje u obliku masti. Ove zalihe masti djeluju kao skladišta energije neophodne za funkcioniranje organizma u periodima duže gladi.
Razlika između fruktoze, glukoze i galaktoze

Glukoza i galaktoza su tvari koje ovise o solima i aktivno se upijaju. Drugim riječima, u crijevima ne bi bilo apsorpcije da nema soli. So je preduvjet za apsorbiranje glukoze koja se nalazi u krompiru i drugim namirnicama. Iz tog razloga, kad krompir konzumiramo u slanom obliku, so će pomoći da glukoza pređe u krv. S druge strane, ona nije neophodna da bi crijeva apsorbirala fruktozu. Apsorbiranje fruktoze koja se nalazi u voću sporo je zbog vlakana smještenih unutar ploda jer vlakna onemogućavaju ili balansiraju proces premještanja fruktoze iz crijeva u krv. Međutim, kad se fruktoza unosi u organizam putem voćnih sokova, zbog nedostatka vlakana spomenuta apsorpcija se dešava mnogo brže.
Kad nakon obroka poraste količina glukoze u krvi, neuroni hipotalamusa smješteni u centar za sitost bivaju podraženi i čovjek se osjeća sitim. Istovremeno, potiskuju se neuroni smješteni u centru za glad, što u konačnici eliminira osjećaj gladi. Drugim riječima, s obzirom na to da rast glukoze u krvi dovodi do neutraliziranja osjećaja gladi i nastanka osjećaja sitosti, čovjek nakon nekog vremena prestaje jesti. Međutim, nije glukoza jedina zaslužna za nastanak osjećaja sitosti, aminokiseline i masti u krvi također pobuđuju centar za sitost, gaseći neurone u centru za glad. Ipak, treba napomenuti da fruktoza sama ne može uzrokovati osjećaj sitosti. Iz tog razloga, u situacijama kad nivo fruktoze u krvi značajno poraste, iako je čovjek sit, nedostaje osjećaj sitosti koji bi eliminirao osjećaj gladi. U takvoj situaciji, osoba koja konzumira hranu bogatu fruktozom ima neprekidni poriv da nastavi. Da bi fruktoza proizvela osjećaj sitosti, neophodno je da se prvo unutar jetre transformira u glukozu.
Kako konzumirati voće?

S obzirom na to da plodovi voća sadrže veće količine fruktoze, umjesto prirodnih ili fabričkih sokova, najbolje je konzumirati svježe i sirovo voće. Štaviše, ako ste u mogućnosti, bilo bi dobro da voće pojedete sat prije obroka ili dva sata nakon obroka. Da bi crijeva apsorbirala fruktozu te da bi je jetra pretvorila u glukozu, neophodno je da prođe određeno vrijeme. Sav taj proces će rezultirati smanjenjem apetita i manjim unošenjem hrane u organizam. Ako se voće konzumira odmah nakon obroka, s obzirom na to da će skladišta hrane u jetri biti puna i da će se jetra baviti drugim hemijskim procesima, transformacija fruktoze u glukozu će kasniti u određenoj mjeri. Nivo fruktoze u šećeru će ostati visok, a osjećaj gladi se neće umanjiti. Zbog porasta količine masti u krvi i jetra će postati masnija. Kod osoba koje imaju naviku da nakon obroka konzumiraju voće u velikim količinama, postoji rizik od pojave arteroskleroze i ciroze.
Jedno istraživanje provedeno nad životinjama pokazalo je da glukoza uzrokuje osjećaj sitosti unutar hipotalamusa i smanjuje potrebu za hranom, dok fruktoza eliminira utjecaj glukoze i povećava potrebu za konzumacijom hrane. Pospješujući sintezu masnoća, inzulin umanjuje štetu koja može nastati akumuliranjem šećera u krvi. Usto, inzulin utječe i na lučenje leptina iz masnih stanica. Leptin sprečava gojaznost kod ljudi, a za inzulin se može reći da pomaže u održavanju tjelesne težine. Stimuliranjem određenih nervnih ćelija unutar hipotalamusa, leptin smanjuje potrebu za hranom. No, s obzirom na to da fruktoza ne dovodi do lučenja inzulina, smanjeno je i lučenje leptina, što u konačnici dovodi do izraženijeg osjećaja gladi.
Grelin je hormon koji se za vrijeme osjećaja gladi luči iz ćelija želuca u krv. Ovaj hormon, koji omogućava proizvodnju sekreta želučane kiseline, svoj utjecaj pokazuje putem hipotalamusa, odnosno uzrokuje pojavu osjećaja gladi i otvaranje apetita. Za vrijeme sitosti u krvi se povećava nivo glukoze, što uzrokuje lučenje inzulina. To utječe na povećanje hormona leptina, a leptin uzrokuje smanjenje lučenja grelina. Rezultat je veća apsorpcija fruktoze u odnosu na glukozu u crijevima. Povećana koncentracija fruktoze u krvi uzrokuje manje ili nedovoljno lučenje inzulina. U takvom stanju ne dolazi do osjećaja sitosti i osoba nastavlja jesti.
Fruktoza i bolest

Slobodan protok masti u krvi uzrokuje oštećenja arterija. Zbog toga se masti, velike, male i vrlo male gustine (HDL – high density lipoprotein, LDL – low density lipoprotein i VLDL – very low density lipoprotein), molekule koje se nazivaju lipoproteinima prenose u “kamionima”. Masti VLDL (vrlo male gustine) u kojima se nalaze neutralne masti (trigliceridi) razgrađuju se pomoću enzima. Ovom razgradnjom izlaze iz “kamiona”, ulaze u ćelije masti i tamo se pohranjuju u obliku masti. Tako se masti iz krvi pretvaraju u masno tkivo pomoću hormona inzulina. U slučaju hranjenja fruktozom, bez preuzimanja uloge lučenja inzulina, masti se nakupljaju u krvi i jetri, što izaziva oštećenje jetre i uzrokuje stvrdnjavanje arterija (arteriosklerozu). Na ispitivanjima vršenim na životinjama, hranjenje fruktozom dovodi do toga da se uloga proizvodnje masti s masnog tkiva prenosi na jetru, što rezultira povećanim rizikom za masnoću u jetri i krvi. Postoje dva razloga za ovu promjenu: prvi, fruktoza utječe na povećanje enzima koji proizvode masti u jetri, dok u masnom tkivu nema ovog utjecaja; drugo, fruktoza sprečava pretvaranje glukoze u masno tkivo. Otkriveno je i to da konzumacija fruktoze kod ljudi utječe na povećanje masnoće u krvi.

Pretjerana konzumacija fruktoze rezultira povećanom proizvodnjom masti u jetri. U raspadanju glukoze enzim koji ograničava brzinu je fosfofruktokinaza. Ovaj enzim koji, kao rezultat razgradnje glukoze i Krebsovog ciklusa, biva potisnut od ATP i citrata te ograničava razgradnju glukoze. Usto, nema ograničavanja brzine razgradnje u razgradnji fruktoze. Dok se fruktoza razgrađuje, proizvodi se glukoza, glikogen, piruvat, laktat i glicerol. Proizvodnja navedenih elemenata ne može se ograničiti. Kao rezultat ove prekomjerne proizvodnje u jetri se nakuplja previše triglicerida, što uzrokuje prekomjernu proizvodnju VLDL (masti vrlo male gustine).
Osoba koja konzumira dva ili više pakovanja pića zaslađenog fruktozom ima 35 posto veću mogućnost za srčana oboljenja u odnosu na druge. U istraživanju koje je provedeno od 1988. do 1994. godine u Americi, ustvrđeno je da su 21.483 Amerikanca dnevnu potrošnju fruktoze od 37 grama (osam posto od ukupnog unosa kalorija) vremenom povećali na 54,7 grama (10,2 posto). Najveća konzumacija zabilježena je među mlađom populacijom. Tokom posljednjih 35 godina pronađena je paralela između konzumacije fruktoznog sirupa i gojaznosti. Usto, u istraživanju provedenom među 1.749 dječaka i djevojčica, između indeksa tjelesne mase (BMI) i pretjeranog korištenja fruktoznog sirupa u gaziranim pićima (Coca-Cola i slični proizvodi) pronađena je pozitivna veza. Postoje i druga istraživanja koja podupiru ovu tvrdnju. Na osnovu toga, zaključeno je da pretjerana konzumacija fruktoze izaziva gojaznost, stvrdnjavanje arterija, šećernu bolest i druge bolesti koje su poznate pod nazivom “metabolički sindrom”.
Jesu li voćni sokovi štetni?

Fruktozni sirup se u posljednje vrijeme u sve većim količinama koristi u prehrambenoj industriji. Prema izvještaju Uprave za hranu i lijekove Sjedinjenih Američkih Država (FDA) iz 2000. godine, fruktozni sirupi su mješavine šećera koji u sebi sadrže gotovo 50 posto fruktoze. Dobijaju se iz kukuruznog škroba, transformacijom iz glukoze u fruktozu, uz pomoć enzima izomeraze. Osim toga, postoji i treća vrsta sirupa koja sadrži 90 posto fruktoze, ali je ograničen na upotrebu na određenim mjestima.
Kako treba konzumirati šećer nakon obroka?

Posebno nakon masnog i jakog jela, tijelo ima potrebu za šećerom. Razlog tome je što je šećer uvjet da se masti pohrane u masno tkivo. Ali ovaj šećer ne smije biti fruktoza, nego glukoza. Zbog toga se nakon obroka šećer može jesti kako bi se masti uklonile iz krvi. Ovo se preporučuje i za snižavanje masnoće u krvi. No, u tom slučaju se ne bi smjelo koristiti voće, nego prirodni šećeri poput pekmeza. Baklava ili slatko koje je napravljeno od industrijskih šećera (fruktoze) neće donijeti dobrobit već štetu.
Kao rezultat, fruktozni sirup, koji se dobija od kukuruza, posljednjih godina se koristi u sve većoj mjeri. On se koristi u gaziranim pićima, voćnim sokovima, ali i u baklavama i sličnim slatkim jelima. Razlog odabira fruktoznog sirupa je njegova karakteristika zaštite i utjecaj na otvaranje apetita povećanim zaslađivanjem, što izaziva neku vrstu ovisnosti o ovoj vrsti hrane. Fruktozni sirup dobija se tako što se prirodna glukoza iz kukuruza izomerazom pretvara u fruktozu. S tog aspekta, povećana konzumacija fruktoze koja je danas prisutna, rezultat je ljudskog utjecaja na ravnotežu šećera u prirodnim hranjivim tvarima od njihovog postanka do danas. Pretjerana konzumacija fruktoze može uzrokovati bolesti metaboličkog sindroma, u prvom redu pretilosti, arteriosklerozu, povišen pritisak, arteriosklerozu srca i bubrežne bolesti.

KOMENTARI:
Loading...