Konačan rezultat nedostatka sna: sveobuhvatna deprivacija sna s rezultirajućom gojaznošću, otežanim učenjem, pasivnost, loš izgled kože, nevjerovatno slaba pažnja na jutarnjim školskim časovima. I da, gotovo potpuna nemogućnost da se dijete ili tinejdžer probudi ujutro.

Vanzemaljci napadaju! Zvukovi mitraljeza! Škripa robota koji se prikradaju! Zvuk ekspres-lonca! Ljudi će izmisliti gotovo sve samo da se probude ujutro. Ali, zašto smo uopće toliko pospani? Zašto imamo ovu epidemiju spavalica?

Mladi ljudi.Odrastanje mijenja sve, uključujući naš tjelesni sat i način na koji se tijelo obnavlja. Kad pubertet prekine trećinu sinaptičkih veza, potrebno je mnogo ponovnog “izgrađivanja”. Da bi učio, učestvovao u zajedničkim poslovima, kreirao duboko pamćenje i bio razuman i prijateljski raspoložen ujutro, prosječan srednjoškolac treba oko devet i po sati sna. Njegovo tijelo također je biološki podešeno tako da na spavanje odlazi kasnije nego u bilo kojem drugom periodu života, a često su “omiljeni sati” odlaska na spavanje jedan ili dva poslije ponoći, nekad čak i kasnije. A škola počinje u osam. Konačan rezultat: sveobuhvatna deprivacija sna s rezultirajućom gojaznošću, otežanim učenjem, pasivnost, loš izgled kože, nevjerovatno slaba pažnja na jutarnjim školskim časovima. I da, gotovo potpuna nemogućnost da se probudi ujutro.

Razmišljaju li djeca o tome da više vremena odvoje za spavanje i obnavljanje svojih tijela i mozgova? Ne bi se reklo; oni svoje mobilne telefone nose u krevet, budeći se tokom noći da odgovore na neke uzbudljive poruke. Omiljeni alarm za buđenje je upravo – mobitel.
Nije, stoga, čudno da proizvođači alarma za mobilne uređaje u srednjoškolcima i studentima vide “dobru priliku za zaradu”. Mnogi alarmi proizvode buku koja uzrokuje gubitak sluha, ali djecu ipak ne mogu probuditi.

Duboki snovi i mjesečari. Jeste li ikad imali noćne more, ili pak čuli da ih je neko imao? Nešto takvo vjerovatno nećete lahko zaboraviti. Zgrušana krv, lice Freddieja Kruegera i užasni prizori, ali se osoba, ipak, ne budi! Da, nije čudno da mjesečari koji imaju noćne more odjednom snize ton pričajući prijatelju ili prijateljici šta su, ustvari, noćas radili.
Duboki snovi zaista su takvi – duboki, stanje najbliže prirodnoj ljudskoj komi. Veoma je teško probuditi ljude iz dubokog sna, što je, naprimjer, hitno kad vaš prijatelj uzme ključeve i pokrene automobil ne otvorivši prethodno vrata garaže. Tokom dubokog sna producira se hormon rasta, neophodan za sposobnost pamćenja. Kod tinejdžera su ovi procesi mnogo intenzivniji pa ne iznenađuje činjenica da je tako teško probuditi ih.

Narkolepsija. Neko vam priča nešto veoma smiješno, a vaš prijatelj padne na pod, odjednom zaspavši. E, to već nije šala! Statistički, jedna od 1.500 osoba koje pate od nedovoljnog sna bit će narkoleptičar. Većina njih vjerovatno neće imati klasičnu katalepsiju ni napade tokom kojih haluciniraju i padaju na tlo, ali njihov nedostatak stimulirajućeg neurotransmitera hypocretin-orexina može učiniti da ih je veoma, veoma teško probuditi.

Radnici u smjenama. Ljudski organizam prilagođen je tako da noću spava, a danju je aktivan. No, ovo nemojte reći radnicima u smjenama – oni čine 25 procenata radne populacije. Zanemarivanje bioloških satova dovoljno je loše i vikendom – kasne noći petkom i subotom obično se nadoknađuju dugim nedjeljnim spavanjem, što, u konačnici, pet puta povećava opasnost od kardiovaskularnih poteškoća u ponedjeljak ujutro. Hronično depriviranim radnicima buđenje i ustajanje za narednu smjenu gotovo je nemoguće.

Bipolarni poremećaji. Tom Wehr u američkom Nacionalnom institutu za mentalno zdravlje pratio je ljude s manično-depresivnim oboljenjima, tj oboljenjima od manije do depresije, manipulirajući samo njihovim ciklusima spavanja.
Ljudi s ovim oboljenjima mogu, naprimjer, jednu “noć” provesti u snu čak 18 sati, a već narednu samo četiri sata. Kad su duboko u ciklusu, veoma je teško probuditi ih.
Mladi ljudi s ADHD-om (attention deficit/hyperactivity disorder – poremećaj nedostatka pažnje i hiperaktivnost). Iz nepoznatih razloga, ova djeca su također “spavači na duge staze”. Neki od njih kažu da će lahko prespavati 12 ili 14 sati, osim ako ih neko ne probudi. Iako nema nikakvih dokaza o narkolepsiji u ovom slučaju, često pokazuju duboku pospanost na dnevnim testovima pospanosti.

Svi ostali. Mnogo je drugih ljudi koji se ne mogu probuditi. Ovo uključuje prirodne spavače na duge staze, koji ne mogu zamisliti kako ostatak čovječanstva može funkcionirati na sedam ili osam sati dnevno; ljudi s apnejom u toku sna; oni koji, kad konačno uspiju zaspati, ne mogu prestati, ili mnogi koji imaju jednostavan i uobičajen problem kakav je sindrom nemirnih nogu ili insomnija.
Istina je, mnogi imaju teškoću probuditi se. Uzroci su svakidašnji: naporan rad, djeca, stariji roditelji, ili uz ovo nevezana ekonomska recesija. Tokom posljednjih 40 godina Amerikanci su svoj san skratili za oko 90 minuta, a naporno rade na tome da ga još skrate.

Ljudi moraju naučiti kako da ukradu vremena za spavanje, ali i da se odmore na poslu – i to u veoma kratkom i ograničenom periodu. Ovdje govorim o tehnikama aktivnog odmora. Fizička aktivnost dodatno će pomoći, omogućavajući tijelu da se učinkovitije samo obnovi.

A istina je da je odmor poput hrane, ne možemo bez njega. Ali i to da ponekad jednostavno sebi moramo dati dovoljno prostora i vremena.

KOMENTARI:
Loading...