Vladimir Dimić postao je zanimljiv široj javnosti nakon glavne uloge u dokumentarnom filmu “Čovjek i drvo” posvećenom njegovoj tridesetogodišnjoj sadnji drveća. Vladimir je osoba koja ne voli publicitet i isticanje po medijima, ali pristao je na razgovor za Anadolu Agency (AA) upravo kako bi nekoga, barem jednog čovjeka, potaknuo da posadi drvo, barem svake godine po jedno, za početak.

Penzioner Vladimir Dimić (65) radio je nakon završenog fakulteta pa sve do starosne penzije kao prometni inženjer u Hrvatskim željeznicama, u Zagreb je radi školovanja iz rodnih Vinkovaca došao 1972. godine. Porodični je čovjek s naoko sasvim običnom životnom pričom, ali kako se upravo tu kriju zanimljivi ljudi, potvrda je upravo Vladimir, u gimnazijskim i studentskim danima muzički urednik na lokalnom radiju i DJ. Osim muzikom, amaterski se od rane mladosti bavi i fotografijom, imao je nekoliko fotografskih izložbi.

Ponosni je autor nekoliko lijepih grafita u svom kvartu, a u jesen života, kako sam filozofski hrabro ističe, objavio je i knjigu kratkih priča naslovljenu “Život” izdanu u simboličnih 365 primjeraka gdje u samom naslovu kaže kako život znači: djeca, stabla, knjige, rad, igra, ljubav, voda, zrak i zemlja.

Stanuje u Starom Trnju, na Savici, u “lijepom, ali zanemarenom i neurbaniziranom dijelu Zagreba” u kojem ljudi još uvijek stanuju u malim kućama, okruženi tišinom, povrtnjacima i zelenilom, kao i prije pola stoljeća.

Kada je 1986., s navršene 33 godine, dobio drugo dijete, osjetio je potrebu nešto napraviti. Bila je to godina kada se desio Černobil koji je šokirao cijeli svijet i kada je shvatio da jedna ljudska greška može upropastiti pola svijeta.

“Shvatio sam da je potrebno nešto napraviti i vratiti dug planeti Zemlji. Svi mi dišemo, ni zrak čak nije besplatan, a taj zrak proizvode upravo stabla”, kaže Vladimir.

I tako je počela njegova priča sa sadnjom stabala po gradskim zelenim površinama, priča čovjeka koji živi u gradu, u zgradi, koji čak nema ni svoj vlastiti vrt.

Kako je u gradu zabranjeno saditi drveća bez plana i dozvole, Vladimir je shvatio da je besmisleno postati “gradska gerila” i narušavati dogovoreni ritam i plan grada, pa je prve sadnice posadio na mjestima na kojima su se sadnice posađene od gradske komunalne službe osušile, a takvih svake godine biva puno.

قالب وردپرس

KOMENTARI:
Loading...