Koliko jezika znate? Do sada je ovo pitanje bilo jedno od ključnih na svakom razgovoru za posao i bilo je poželjno da znamo što više jezika, te su nam i šanse za zaposlenje bile veće (ukoliko se radi o fer zapošljavanju), ali glavni je uvijek bio engleski. Kako vrijeme prolazi, pored engleskog, koji je globalno prvi strani jezik, i neki drugi jezici izbijaju na vrh po važnosti poznavanja, ali njemački postaje broj jedan. Čak i ne morate znati nijedan drugi.

Građani naše zemlje godinama su bili “izloženi” španskim serijama i to u tolikoj mjeri da većina nas sada sasvim solidno govori ovaj jezik. Zatim su se pojavile turske serije, pa je krenulo i masovno učenje turskog jezika. Onda su nam počeli puštati i indijske serije, ali izgleda da taj jezik ipak nikome nije interesantan pa ga niko i ne uči. Međutim, Bosanci i Hercegovci našli su sebi jezik koji će učiti, čisto da ne bi ispali iz fazona. Ovaj put je to njemački. Jezik koji mene nikada nije privlačio, čak ga i ne volim jer valjda ne mogu toliko prelomiti jezik koliko bi trebalo da izgovorim neku dužu riječ na njemačkom. Zanimljivo u ovoj situaciji je da građani BiH ovaj put novi jezik ne uče iz zabave, ili zato što im je to neko nametnuo serijama, već iz potrebe. A potreba je svakog dana sve veća…

Gdje god da se nalazim, čujem ime te obećane zemlje, kakve Amerika, Kanada, Australija i druge, Njemačka je sada broj jedan. Ruku na srce, to i jeste jedna od najrazvijenijih svjetskih ekonomija, a i stalno im treba ogroman broj novih radnika, koje traže po manjim zemljama, pa, eto, čak i u Bosni i Hercegovini.

Neki dan se vraćam s posla i u autobusu čujem dvije gospođe kako razgovaraju. I one se vraćaju s posla, i po njihovoj priči ne bih rekla da im je mnogo loše na poslu, ali i one bi, eto, da ikako mogu, otišle u Njemačku da rade. Njihovi sinovi uveliko ili uče jezik da idu ili su već otišli i fino se smjestili. Sada pokušavaju i nekoga od porodice prebaciti tamo. “Ma i po kućama bih čistila, kuhala bogatašima, bilo šta”, česte su izjave naših sugrađanki. Sigurno je da bi oni za taj posao bili plaćeni najmanje duplo više nego ovdje za neki mnogo “bolji” posao, ali nije baš lako ni onima koji odu tamo. Imam jednog kolegu, koji je još prošle godine bio novinar iz Banje Luke, ali mu se ukazala prilika da ode u Njemačku i da tamo okuša sreću, a kako je vidio da u rodnoj mu grudi nema svijetle budućnosti, uputio se u München. Samo on zna kako mu je bilo teško na početku. Iako je, dok je još bio u BiH, počeo učiti jezik, ono što je naučio nije bilo dovoljno za posao koji je radio, a radio je (i još radi) u jednom marketu, na odjelu prodaje mesa i mesnih prerađevina. On je, znači, morao naučiti kako se na njemačkom kaže svaka vrsta mesa, salame, kobasice… Išao je on i na kurs jezika i bio uporan dok ga prilično nije savladao, a gazda mu nije dao da napreduje, pa ni za jedan korak, dok nije pokazao da njihovim jezikom barata solidno. Tek sada, nakon jednogodišnjeg boravka u toj obećanoj zemlji, malo je odahnuo i razmišlja i o nekoj boljoj poziciji – sada ipak zna jezik. Njegova priča govori nam da ljudi koji žele da idu tamo moraju biti svjesni u šta idu, i ako idu u Njemačku ili bilo koju drugu zemlju, tamo ne mogu otići tek tako, s očekivanjem da će im pare s neba padati. Svi koji se na to odluče moraju biti spremni i psihički (poznavati jezik) i fizički (da izdrže sav mogući teret koji im se može dati).

Gospođe iz autobusa, od maloprije, pomenule su i kako samo u Sarajevu djeluje pet agencija koje rade poslove posredovanja pri zapošljavanju u Njemačkoj, ali samo mali broj ljudi zna za sve njih. Uglavnom se za dvije zna. Kažu, valjda se ljudi boje da šire te informacije, jer neko se drugi može prijaviti i uzeti “njihovo” mjesto.

Baš nedavno, Agencija za rad i zapošljavanje, u saradnji sa Centralnim uredom za posredovanje u zapošljavanju stručne radne snage iz inostranstva Savezne agencije za rad SR Njemačke, objavila je javni poziv studentima za podnošenje prijava za ferijalni rad u Njemačkoj u 2017. godini. Za 2017. za BiH je odobrena kvota od 300 studenata, od čega je studentima univerziteta u Federaciji BiH dodijeljeno 190 mjesta, onima univerziteta u Republici Srpskoj 100 i studentima univerziteta u Brčko distriktu BiH – 10 mjesta.

Ne bi čudilo da veliki broj ovih studenata, koji odu na ferijalni rad, uspiju i ostati u Njemačkoj da rade ili da nastave studirati, jer ovdje odavno za njih nema nade.

KOMENTARI:
Loading...