Imanje Hacienda Napoles vjerovatno je mjesto koje svaki dječak sanja. S jedne strane luksuzne vile nalazi se karting staza, s druge strane zoološki vrt s egzotičnim životinjama, a tu je i prekrasni bazen s ugodno zagrijanom vodom… Dječak koji se danas zove Sebastian Marroquin imao je sve to, ali njegovo odrastanje u rajskom mjestu bilo je daleko od idealnog.

Jedini krivac za to je njegov otac – Pablo Escobar. Najmoćniji narkoboss svih vremena koji je cijelo jedno desetljeće nemilosrdno likvidirao sve svoje protivnike, pa čak ministre i predsjedničke kandidate…

Sebastian Marroquin, koji se tada zvao Juan Pablo Escobar, imao je svo bogastvo svijeta, ali nije nimalo uživao u njemu. Njegovi jedini prijatelji u to vrijeme bili su tjelohranitelji.

– Imao sam 30 motora, a nisam ih mogao voziti. To je ironično. Sad nemam sav taj luksuz, a osjećam se kao miljonaš jer imam svoju slobodu – tvrdi Sebastian kojeme nije palo na pamet ići očevim stopama. Danas je ugledni arhitekt i veliki borac protiv narko mafije. Nakon što je postao punoljetan, prvo što je napravio je promjena imena. Svoje novo ime pronašao je u – telefonskom imeniku. Iako još dan danas prodaje majice s očevim likom, Sebastian ne želi imati nikakve veze s čovjekom koji je više od dva desetljeća terorisao dobar dio Kolumbije (drugi, manjio dio, smatrao ga je modernim Robinom Hoodom). Na kraju se čak i sprijateljio sa djecom čiji su roditeljim bili žrtve Escobarovog terora.

Sebastain je objavio i knjigu pod nazivom ‘Pablo Escobar: Moj otac’ u kojima opisuje bizarne detalje raskalašenog života svog oca u kojem su se čak i plesačice na njegovim zabavama kući vraćale bogatije za nekoliko desetaka hiljada dolara.. Također piše da je Pablo ponekad znao dizati i helikoptere ako bi se njegova djeca zaželjela obroka iz restorana brze hrane.

– Imao sam čudnu privilegiju biti sinom Pabla Escobara. Svjestan sam ko je i što je bio, ali ako mislite da ću reći da je bio loš otac, onda se gadno varate. Bio je brižan tata. Rekao mi je da je probao sve droge ovog svijeta osim heroina i da mi ne pada na pamet da i ja napravim isto. Prvo pravilo je bilo – nikad se ne drogiraj. Zaposlenicima koji su pušili ‘travu’ ispred mene znao je prijetiti ubistvom. Dan danas čuvam hiljadu njegovih pisama u kojem me savjetuje da budem dobra osoba, da budem dobar učenik i da se klonim droge – rekao je Sebastin u razgovoru za AFP.

Najgore razdoblje Sebastianova života je bilo dok ga je otac vukao sa sobom u vrijeme bježanja od vlasti.

– Svaka dva dana mijenjali smo sigurne kuće. Mislim da smo promijenili 15 lokacija širom Medellina. Kad su nas premještali stavljali su nam povez preko očiju da se slučajno ne bi ‘izlajali’ u slučaju da nas uhvate… Pablo je čak u jednom trenutku kupio cijelu taxi kompaniju samo da bi mogao kontrolirati tko ulazi, a tko izlazi iz grada.

U cijeloj priči novac je bio najmanji problem.

– Lično sam svjedočio kako je jedanput zapalio dva miliona dolara samo kako bi nas zagrijao i skuhao večeru…

U razgovoru za Independent Sebastian je rekao da u 11. godini svjedočio kako je jedan njegov apartman odletio u zrak nakon što je neko postavio auto bombu.

– Mama i ja smo ga molili da zaustavi nasilje, ali on nam je odgovorio da je došao do točke s koje nema povratka.

I dok ga je Vlada smatrala neprijateljm broj jedan, običan narod iz Medellina je obožavao Pabla. Sebastin otkriva kako je Escobar neprestano gradio fudbalska igrališta i škole samo kako siromašna djeca ne bi zaglibila u paklu droge.

Životna avantura ‘Kralja kokaina’ završila je 1993. godine kada su ga, navodno, ubili specijalci. Njegov sin sto posto je uvjeren da Pabla nitko nije ubio, već da je počinio samoubojstvo.

– On je isplanirao svoju smrt, tu nema nikakve dileme…

Od očeva silnog bogatstva Sebastian danas nema ništa. Odmah nakon smrti Escobara, tada 17-godišnji mladić pobjegao je u Argentinu.

– Bio sam potpuno zbunjen u to vrijeme. Mrzio sam Kolumbiju, čak sam i prijetio vlastima. Međutim, već desetak minuta poslije zažalio sam zbog toga. Usput sam i shvatio da bi, nakon smrti oca, sljedeći na redu za odstrel mogao biti – ja.

Ubrzo je mali Escobar promijenio ime, ali i cijeli život. Počeo je studirati arhitekturu i držati govore protiv nasilja i droge. Na kraju je priznao da je njegov otac bio daleko od heroja.

– Ponosan sam na sebe! Mogao sam postati Pablo Escobar 2.0. Čak možda i opasnija verzija svog oca, imao sam stotinu šansi naslijediti kartel. Ali ja sam odlučio studirati i legalno uspjeti u životu…

KOMENTARI:
Loading...