Škola, sport, pohađanje muzičke ili škole stranih jezika! To je svijet u kojem žive današnja djeca. Znamo li kada je previše i koliko užurbani tempo našeg i života naše djece može nanijeti štete.

Piše: Elma Behram, Radiosarajevo.ba

Slobodne aktivnosti potiču dječiji socijalni razvoj, omogućavaju stjecanje novih vještina, a često su i prilika za dječiju zabavu. No ono što moramo imati na umu, a dešava se da zaboravimo, jeste da se između ambicija za boljom edukacijom, bavljenja sportom, učenjem stranih jezika nerijetko izgubi osnovni zahtjev djetinjstva, a to je porodični život.

Svjedoci smo brojnih ponuda slobodnih aktivnosti za našu djecu. Već na početku školske godine sačekaju nas leci s ponudama za učenje stranih jezika, odbojke, karatea, privatnih časova violine i klavira, baleta, modernih plesova… Postavlja se pitanje koliko je dodatnih aktivnosti potrebno našoj djeci, čemu odoljeti, šta je korisno za dijete i ono što je najbitnije – koliko će dijete uslijed svih obaveza biti preopterećeno.

Sadržaji koji umaraju djecu trebaju biti obustavljeni

Savremeno roditeljstvo podrazumijeva da se djeci osiguraju, osim škole, i  aktivnosti koje stimuliraju psihofizičke sposobnosti, odnosno da se posveti pažnja otkrivanju sposobnosti, talenata i darovitosti kod djeteta, kaže Dženana Kuluglija psihologinja i porodična psihoterapeutica.

“Rano otkrivanje dječijih sposobnosti je važno zbog izbora zanimanja, a time roditelji pokazuju brižnost i zainteresiranost za razvoj ličnosti djeteta. Zasigurno da školske i vanškolske obaveze umaraju te se treba pažljivo organizirati raspored obaveza za dijete. Jedan od rizika savremenog roditeljstva je usmjeravanje djeteta na mnogo vanškolskih aktivnosti“.

Svaki roditelj bi, kaže Kuluglija, trebao pratiti obaveze djeteta, uvidjeti koliko se dijete raduje aktivnostima te kakav uspjeh ostvaruje. No kao najbitnije ona navodi obavezu roditelja da obrati pažnju koliko se dijete zbog dodatnih aktivnosti umara.

“Signali da je dijete umorno ili pod velikim pritiskom zbog obaveza su: prisustvo neraspoloženja, nenaspavanost, plačljivost, otpor u svakodnevnici, laž ili skrivanje  informacija, agresivnost. Navedena ponašanja su načini na koji se dijete štiti od povrede neuspjeha. Djeca čine ono što mogu da bi preživjala i služe se nekim drugim oblicima ponašanja da bi se nekako provukla. Važno je djecu potaknuti da izraze svoje želje, potrebe, misli i ideje kako bi kontakt s roditeljem bio sačuvan. U principu djeca se otvaraju roditeljima u onoj mjeri u kojoj se osjećaju sigurnim, odnosno zatvaraju u onom dijelu za koji očekuju roditeljsku kaznu ili kritiku”.

Ukoliko roditelj primijeti promjene u raspoloženju i izvršavanju obaveza kod djeteta, moraju se smanjiti vannastavne aktivnosti kako bi se prevenirala pojava psihofizičke iscrpljenosti. Iscrpljenost kod djece alarm je za roditelja da dijete treba promjenu u rasporedu obaveza, spavanja, i ishrane.

Djetinjstvo je jedino doba koje je bezbrižno iz razloga što roditelji brini o blagostanju i sigurnosti djeteta, važno je podsjetiti da sretne uspomene iz djetinjstva daju pozitivan doživljaj sebe i osnova su za izgradnju slike o sebi kao o sposobnoj osobi vrijednoj ljubavi. Zbog toga je roditeljska odgovornost, prije svega, da osiguraju djetetu da doživi sebe kao pametno, spretno, voljeno i uspješno, ističe Kuluglija.

Suštinski važno je omogućiti djeci da probaju različite aktivnosti, ali i procijeniti da li djeca imaju kapacitet i interes za dugoročni angažman. Sadržaji koji umaraju djecu trebaju biti obustavljeni kako bi se sačuvao pozitivan doživljaj sebe kod djeteta.

Dobra organizacija i praćenje dječijih želja

Asima Mujačić je majka troje djece. Svi su pored školskih obaveza, aktivni i u sportu, posebno njene dvije djevojčice koje sada već profesionalno treniraju ritmičku gimnastiku. Svjesna je opasnosti zbog preopterećenosti kod djece, ali duboko vjeruje da dobra organizacija te isključivo dječija volja mogu biti dovoljne da se sve stigne i to uspješno.

Sigurno da i djeca mogu biti preopterećena i da se teško nose s previše obaveza. Moje djevojčice treniraju ritmičku gimnastiku. To je vrlo zahtjevan sport, uz svakodnevne višesatne treninge, zahtijeva još mnogo odricanja, posebnu ishranu, bez slatkiša, grickalica i svih ‘delicija’ koje djeca vole. One su svaki dan u sali po tri sata, a vikendima i po dva puta dnevno. Tu su i takmičenja i putovanja koja su skoro svakog vikenda, također jako iscrpljujuća jer se putuje noću, cijeli dan u sali i sl. Djeca su pod velikim pritiskom i zbog činjenice da je ovo individualni sport, imate 1,30 min da pred 12 ili više sudija pokažete svoju vježbu. Posebno je stres veliki kad su u pitanju vježbe s rekvizitima i kada vam zbog, kako ja kažem, krivo postavljenog čuperka kose npr. lopta u sekundi sklizne i ode. Sati i dani vježbanja padaju u vodu i sve to treba izdržati.”

U zemljama u kojima se sportu pristupa holistički, ova djeca imaju u svojim klubovima psihologe koji svakodnevno rade s takmičarkama. Kod nas je trener sve – i fizioterapeut i roditelj i psiholog.

Kako se boriti sa svim pritiscima?

Najvažnije je da djeca rade samo ono što vole, kaže Mujačić. “Nemojte insistirati na nekom sportu zato što mislite da je to dobar sport, npr. biti fudbaler je IN, teniseri mogu zaraditi mnogo novca i sl. Djeca moraju zavoljeti sport kojim se bave i uživati u tome. Moja kćerka je počela trenirati gimnastiku s nepune četiri godine. Biti satima u sali, izložena nimalo lakim treninzima i željeti se vraćati u salu svaki dan može samo dijete koje to voli, roditelj ga na to ne smije i ne može natjerati. Znači, prva i najvažnija je ljubav i volja da dijete samo zavoli i odluči šta će raditi.

Druga stvar je organizacija. Tu roditelj mora dati mnogo od sebe i svog slobodnog vremena. Sve morate podrediti organizaciji i sve vam se vrti oko njihovih aktivnosti. Ta djeca moraju imati i druge ‘ispušne ventile’, morate naći vremena da ih vodite u kino, pozorište, na vožnju biciklom, sve one aktivnosti koje i njihovi vršnjaci rade.”

Škola i školske obaveze

Iz iskustva njene djece i drugih takmičarki koje treniraju u njihovom klubu Asima Mujačić zna da djeca koja se uspješno nose sa sportskim obavezama imaju dobre rezultate u školi.

“Zaista je to stvar koja se nauči kroz sport, organizirati svoje slobodno vrijeme i uskladiti sa školskim obavezama. Sve su odlične učenice. Ima tu ustajanja u pet ujutro da se završi lektira i izvježba matematika pred test. Možda će nekim roditeljima ovakav način života zvučati spartanski, kao što se i sama nekad zapitam je li to previše. Ali zato ja nemam problema da moja tinejdžerka provodi sate i sate na Facebooku i raznim društvenim mrežama, nema nijedan selfie na svom profilu s napučenim usnicama (kao njene vršnjakinje) i sl.”

Iako se stječe dojam da kod njenih djevojčica ništa nije teško, ipak i oni imaju loših dana.

“Naravno da ima dana kada dijete ne može da podnese sva preopterećenja. Morate biti roditelj koji će mnogo vremena provoditi s djetetom, osjećati svaki njegov strah, nervozu, radost i to dijeliti s djetetom. Zato i jesmo roditelji. Danas roditelji nemaju vremena za djecu i tu upadamo u zamke roditeljstva. Jesmo li dobri roditelji ako naša djeca pohađaju vrhunske škole, bave se sportom, idu na engleski  i sl. Ne, djeca moraju osjetiti zaštitu, podršku i za uspjeh i za neuspjeh i sve to pročitati već u vašim očima”, naglašava ova majka.

Istina je da mnogi roditelji, u strahu da će upasti u “loše društvo” ili jednostavno imati previše vremena za loše navike poput provođenja previše vremena na društvenim mrežama ili igranja igrica, okupiraju djecu brojnim aktivnostima.

No, prenatrpan raspored može izazvati stres i kod roditelja. U takvom rasporedu jedino vrijeme kada razgovaraju s mališanima uglavnom je ono u u automobilima, vodeći ih s jedne aktivnosti na drugu. I to je također jedna od zamki roditeljstva. Zato imajte na umu da roditeljstvo i u savremenom dobu ima univerzalni zadatak, a to je prije svega voljeti djecu, osluškivati njihove želje, učiti ih samostalnosti i razvijati ličnost djeteta, ali sve u skladu sa sposobnostima djeteta.

KOMENTARI:
Loading...