“Zašto moje dijete nije zainteresirano za učenje?”, “Zbog čega ne želi da ide u školi?”, “Zašto kaže da mu je škola dosadna?”, “Zašto pokazuje bolje rezultate iz samo određenih predmeta?”, “Zašto i dalje ne uživa u učenju maternjeg jezika?” Ovo su samo neka od pitanja koja zabrinuti roditelji postavljaju sebi kad njihova djeca pokažu manjak interesa za učenje.

Koliko često čujemo od djece: “Mrzim matematiku”, ili: “Ne želim da radim zadaću” ili: “Ne volim zadaću.” Zamislite samo skrbnika ili roditelja koji se zabrine kad se ispostavi da dijete i dalje ne reagira pozitivno na učenje. Neki roditelji se odluče za kućnu poduku, a drugi djecu šalju na razne sekcije i vannastavne aktivnosti, s ciljem da povećaju razmišljanje kod djece i da stimuliraju njihov interes za učenjem. Potrebno je da prema djeci budemo blagi i da se prema njima odnosimo s ljubavlju. Trebamo ih usmjeravati blagošću.

Ali ne zaboravite da djeca nisu odgovorna za svoje ponašanje, dok roditelji jesu. Djeca se razlikuju po inteligenciji i razumijevanju. Nekoj djeci je dovoljan oštar pogled, dok je drugima potrebno više pojašnjenja. Ali dijete ćemo pridobiti ako se odnosimo prema njemu sblagošću, nježnošću i ljubavlju.
Zašto djeca počnu gubiti interes za učenje?

Nekada su ti razlozi očiti; možda roditelji nemaju dovoljno vremena da se posvete djeci, te se ona moraju sama boriti sa zadaćom, ili postoji previše toga izvana što im ometaju koncentraciju. Ali je također moguće da postoje skriveni pritisci; možda se djetetu ne sviđa određeni predmet, ili mu je teško da ga razumije, ili ne uživa u pisanju ili računanju. Ponekad na dijete mogu utjecati promjena rutine ili nastavnika, pritisak vršnjaka ili odsustvo samopouzdanja također mogu uzrokovati da dijete izgubi interes za učenje kako u školi tako i kod kuće.

Važno pitanje je kako mi, kao roditelji ili edukatori, usmjeravamo pažnju djeteta na učenje i kako pobuđujemo u njemu radost i zadovoljstvo učenja? Prve godine djetetovog života su najvažnije i igraju ključnu ulogu u određivanju djetetove budućnosti. Istraživanja su potvrdila da iskustva tokom prvih pet godina života grade značajne veze u mozgu. Ove veze temelj su za kasnije učenje i društveno-emocionalni razvoj.
Svako dijete je posebno

Razvoj djeteta je jedinstven, te su, prema tome, varijacije u razvoju neizbježne. Profesionalci u obrazovanju susreću se s djecom iz različitih jezičkih i kulturoloških miljea. To podrazumijeva i podučavanje djece čiji maternji jezik nije službeni jezik zemlje u kojoj se školuju. Nove smjernice pružaju dodatne aktivnosti za djecu s ovim potrebama. Ponekad dječaci nisu tako uspješni u školi kao djevojčice, kako to pokazuje izvještaj britanskog Ureda za standarde u obrazovanju iz 2003. godine.

U izvještaju se navodi da je pritisak vršnjaka ključni razlog zašto dječaci imaju slabiji prosjek od djevojčica u gotovo svim predmetima, osim u matematici i drugim prirodnim naukama. Također su zaključili da je dječacima važnije od djevojčica koliko su lekcije interesantne. Nastavnici koji su bili najbolji u motiviranju dječaka su oni koji se u svim metodama koriste humorom, kako u nastavi tako i izvan učionice.

Djeca s posebnim potrebama i ona koja imaju slabu koncentraciju ne žele neku aktivnost raditi više od pet ili deset minuta. Ove potrebe se razlikuju od djeteta do djeteta, i zbog toga postoje smjernice nastavnog programa koji im pomaže u prilagođavanju na učenje.
Savjeti o motivaciji

Sljedećih deset savjeta odnosi se na razvijanje motivacije kod djeteta. Oni su:

1. Razvijati interes kod djeteta tako što ćete mu omogućiti da istražuje i uči o onome što ga zanima, bilo da se oni odnose na dinosauruse, zvijezde ili biljke.

2. Izlagati djecu novim idejama i područjima tako što će učestvovati u programima i to ne samo školskim. Važno je ne zanemariti tradicionalno ženske odnosno muške aktivnosti, jer su dječiji interesi važni.

3. Pokušajte koristiti kratkoročne ciljeve i nagrade da biste ohrabrili dijete da se suoči s težim zadacima. Sam taj zadatak se možda vama ne čini preteškim, ali se dijete može osjećati nervoznim, uplašenim ili zbunjenim, te mu je zbog toga potrebno više poticaja. Ponekad će dijete ostaviti zadatak prije nego ozbiljno pokuša da ga završi, tako da je najbolje da mu tad pomognete tako što ćete mu taj zadatak razložiti na jednostavnije dijelove. Također, možete dozvoliti djeci da sami sebi postave sedmične ciljeve za koje se sami mogu nagraditi ako ih ispune.

4. Pomozite im da nauče isplanirati vrijeme, jer kad krenu u školu, neki će možda brže i lakše od drugih učiti, ali će kasnije morati znati kako da samostalno rasporede vrijeme za dnevne obaveze.

5. Pohvalite svoju djecu kad uspiju, jer neka djeca imaju poteškoće u povezivanju ličnog napora i uspjeha. Da biste pomogli djetetu da uspije, potrebno je da ga pohvalite za uspjeh. Tako, umjesto da kažete: “Mogao si ti to bolje!”, Ključna prilika za interakciju i uspostavljanje povjerenja i motivacije za učenje kod djeteta je provođenje vremena s njim tokom njegove igre ili pisanja zadaće; ne smijemo zaboraviti da djeca uče sve vrijeme, a ne samo u školimožete pokušati sa: “Mnogo si se potrudio i vrijedno si radio.”

6. Pomozite djetetu da preuzme kontrolu; ona djeca koja ne uspiju nešto ostvariti, mogu zbog tog neuspjeha pomisliti da su svi njihovi napori besmisleni. Dijete treba da shvati koliku ulogu lična odgovornost igra u uspjehu.

7. Potrebno je održavati pozitivan stav prema školi, jer djeca trebaju da vide da njihovi roditelji cijene obrazovanje. Čak i ako su djetetovi problemi u školi posljedica problema sa školom ili nastavnikom, potrebno je da budete oprezni kad o tome pred njima govorite.

8. Pomozite svom djetetu da poveže školski rad sa svojim interesima. Ponekad djeci nedostaje motivacije jer ne mogu povezati ono što se od njih u školi traži s ličnim interesima. Naprimjer, dijete koje želi da bude astronaut trebalo bi da zna da su matematika i druge prirodne nauke važne za taj poziv. Ali slabo motivirana djeca se općenito ne fokusiraju ni na šta osim na sadašnjost. Kako ne planiraju za budućnost, rijetko misle o svojim ambicijama.

9. Pretvorite zadaću u igru, jer većina djece voli izazov, posebno ako to rade s bliskom osobom, s nekim kome vjeruju. Ponekad se dosadna zadaća može pretvoriti u nešto uzbudljivo. Ako provjeravate domaću zadaću koju je uradilo vaše dijete, onda mu time pokazujete da vam je stalo do toga što radi. Još jedan kreativan pristup zadaći bi bio da zadaću povežete s nekim djetetovim interesom i da ga ohrabrite da samo sebi ocjenjuje zadaću.

10. Odrasli bi trebali imati na umu da motivacija nije uvijek vezana za uspjehe u školi, te da je važno primijetiti da su neka djeca veoma motivirana za određene ciljeve, iako ti ciljevi nisu povezani sa školom. Zapamtite: motivacija ne mora stajati iza završenog zadatka. Vrlo je važno znati da, ako i uspijete nagovoriti dijete za uradi zadaću, ne mora značiti da je ono bilo motivirano da uradi tu zadaću. Kakva je ustvari razlika između to dvoje. Šta je motivacija? Motivacija je privremeno dinamično stanje koje se ne smije brkati s ličnošću ili emocijom. Biti motiviran znači imati želju i volju da nešto učiniš. Motivirana osoba može imati dugoročan cilj (npr. da postane pisac) ili kratkoročan cilj (naučiti neke nove riječi).
Koliko je važna motivacija?

Pažnja učenika je važna, najvažnija, i ona učenika motivira na dalje djelovanje. Ako nastavnik može probuditi interes učenika te učenik obavi zadatak, a to mu održi pažnju, onda se interes zadrži. Postoje dvije vrste interesa: pozitivni i negativni. Kad učenik ima pozitivan interes za učenje, onda on uči radi učenja. Ali ako ima negativan interes, onda može i da nauči nešto od gradiva, ali ne onoliko koliko i učenik s pozitivnim interesom za učenje.

Potrebno je da učenik ima želju za učenjem koja nije posljedica vanjskog pritiska. Učenik će nastojati da nauči ako mu je odnos prema učenju pozitivan. Ako je dijete zainteresirano za neki predmet, mudar nastavnik ili roditelj mogu iskoristiti taj interes. Mogu raditi na tome da održe njegovu motivaciju za učenjem. Ali prije nego se odrasla osoba prihvati tog posla, potrebno je da razumije kako se razvija interes za nešto i kako se svrhe koje uzrokuju apetit za učenjem razvijaju kod pojedinca.

Svakodnevni život osobe, njegov karakter, njegova osobnost određuju njen poriv za učenjem. Ovaj interes može nagnati osobu da uči, ali također postoji i potreba za aktivnošću; ako je neko lijen, onda neće imati nikakvih želja ni poriva za učenjem. Učenik također treba da ima želju za odobravanjem svojih roditelja, nastavnika i vršnjaka. On treba da ima želju za postignućem, jer će ga to nagnati da traži više znanja.
Aktivna uloga roditelja u životu djeteta

Nismo uspjeli da spomenemo sve želje koje vode do motivacije i učenja, ali smo se dotakli nekih primarnih želja. Neki roditelji možda osjećaju da ne znaju na najbolji način probuditi motivaciju kod svoje djece. Roditelji se brinu oko ovog, ali je utješno to što znamo da jednostavna aktivnost, kakva je šetnja u park ili biblioteku ili neka manja aktivnost poput kuhanja ili sađenja biljaka, također interaktivna, zabavna i uvijek predstavlja kreativan način za učenje. Ako razgovaramo s djetetovim nastavnikom ili drugim roditeljima u sličnoj situaciji, onda to može biti ohrabrujuće i može nam pomoći da vratimo entuzijazam za učenje kod svoga djeteta.

Sretni smo što u vremenu u kojem živimo imamo pristup web-stranicama koje pomažu roditeljima da razumiju ovu temu bolje i koje sadrže postepene smjernice za pobuđivanje radosti učenja kod djece. Nastavni program se neprestano usavršava i prilagođava s ciljem da postane još interesantniji okvir za poduku i učenje, sa interakcijom između nastavnika i učenika širom zemaljske kugle.

KOMENTARI:
Loading...