Kažu da se ljudi dijele na pivopije i vinopije i da ta podjela govori sve što je potrebno znati o nečijem karakteru.

Pivo je jedno je od najstarijih pića koje se koristilo još u drevnom Egiptu. Danas je veoma zastupljeno u cijelom svijetu, pa i u Bosni i Hercegovini.

Zavisno od vrste piva, zapreminski udio alkohola može biti različit, tj. manji od 0,5 posto kod “bezalkoholnih” piva i veći od 8 posto kod ječmenih vina.

Većina nas zna da se za pravljenje piva koriste ječam, hmelj, kvasac i, naravno, voda. Iako se danas koriste i razni drugi sastojci za pravljenje piva, najvećem broju piva ovo je još uvijek osnovni sastav.

Ali koje su uloge ovih sastojaka i kako varijacije u njihovom odnosu i pripremi utječu na okus piva?

Počnimo od osnovnog sastojka – ječma.

Kao što većina nas zna, ječam je žitarica, i to jedna od najstarijih žitarica u Evropi. Vjeruje se da je sijana još u kamenom dobu, a sa sigurnošću se zna da je kultivirana u starom Egiptu i Mezopotamiji. Nekada se najviše koristio za pravljenje hljeba, dok se danas najviše koristi u industriji piva.

Od ječma se pravi slad, ne tako jednostavnim procesom koji podrazumijeva termičku obradu ječma, kuhanje, klijanje i prženje ječma.

Iz ječma se tako izoliraju nešto jednostavniji ugljikohidrati koji će kasnije poslužiti za fermentaciju i dobivanje alkohola. Od temperature na kojoj se obavlja termička obrada ječma i trajanja samog procesa zavisit će boja slada, pa tako i samog piva. Pri obradi na višim temperaturama dobiva se tamnije pivo, a na nižim svjetlije i bistrije. Piva koja imaju više slada mogu imati sladunjav ukus. Pošto će alkohol nastati fermentacijom iz ugljikohidrata, dodavanjem veće količine slada može se dobiti pivo s većim procentom alkohola.

Treba napomenuti da se umjesto ječma mogu koristiti i drugi izvori ugljikohidrata, pa se tako u ovom procesu može koristiti i pšenica.

Sljedeći bitan sastojak je hmelj.

Ovaj sastojak je veoma bitan za pivo iz više razloga. Gorčina piva potječe od hmelja i to je sastojak koji će najviše učestvovati u kreiranju arome piva. Kažu da bi pivo bilo preslatko za piće kada ne bi sadržavalo hmelj ili pelin (neke pivare pored hmelja dodaju i pelin u pivo). Međutim, hmelj ima još jednu bitnu ulogu – koristi se kao konzervans i omogućava pivu duži rok trajanja.

Nakon što se slad pomiješa s vodom i prokuha s hmeljom, potrebno je dodati sljedeći sastojak – kvasac.

kako_se_pravi_pivo

Kvasci su živi mikroorganizmi i svrstani su u carstvo gljiva. Oni se hrane ugljikohidratima koje su im osigurali sladom. Oni obavljaju anaerobnu glikolizu, razlaganje glukoze, koje kao krajnji produkt ima alkohol i ugljen dioksid.

Neki kvasci mogu vršiti gornje, a neki donje vrenje i na osnovu toga je izvršena podjela piva na takozvana ječmena (ale) i lager piva.

Kvascu treba određeno vrijeme da uradi fermentaciju, a fermentacija se prekida ili kada kvasci potroše sve zalihe ugljikohidrata ili kada se pivo ohladi (ili pak izloži visokoj temperaturi koja bi ubila kvasac).

Vidjeli smo da se u reakciji fermentacije izdvaja i ugljendioksid. Međutim, pošto se većina industrijski proizvedenog piva podvrgava pasterizaciji, potrebno je naknadno dodati CO2.

Nakon toga slijedi flaširanje i, naravno – degustiranje.

 

KOMENTARI:
Loading...