Ros maris ili morska rosa, kako su je zvali stari Grci i Rimljani, bila je poznata kao ljekovita biljka još u drevna vremena. Kod nas je poznata kao ruzmarin. U doba kuge ljudi su grančice ruzmarina nosili sa sobom kako bi se zaštitili od zaraze.

U srednjevekovnim knjigama se zbog gorkih materija koje sadrži preporučivao kod tegoba sa probavom. Bio je poznat i okrepljujući efekat koji ima na krvotok. Preporučivao se nakon teških bolesti i za okrepljivanje srca u starosti, najčešće u obliku ruzmarinovog vina.

Ruzmarin sadrži flavonoide koji podstiču cirkulaciju, jačaju kapilare i poboljšavaju protok krvi u venama, a to objašnjava tradicionalnu upotrebu ruzmarina za poboljšavanje pamćenja i koncentracije, zatim protiv glavobolje, kao i za podsticanje rasta kose. Ruzmarin deluje smirujuće na varenje, pa se propisuje za smetnje u crijevima, kao što su probavne tegobe, grčevi u želucu i zatvor. Istraživanja su pokazala da ekstrakt ruzmarina pojačava lučenje žuči, a to je važno za varenje masti.

Za spoljašnju upotrebu ulje ruzmarina razblažuje se neutralnim uljem, kao što je suncokretovo, pa se upotrebljava za utrljavanje kod bolova u mišićima, išijasa i reumatskih tegoba. Ako čaj od ruzmarina dodate u vodu za kupanje, pomaže pri ublažavanju reumatizma. Ekstrakt ruzmarina podstiče cirkulaciju na tjemenu pa se nanosi na kožu tjemena kao sredstvo za sprečavanje prerane ćelavosti. Efikasan je u liječenju peruti.

KOMENTARI:
Loading...