Daleko na okeanskoj pučini voda je tamnoplava, skoro ljubičasta. Međutim, blizu kopna, uz obale okeana, boja vode se mijenja od plave preko zelene do žuto-zelene. Razlika u boji vode povezana je sa dubinom i sadržajem vode.

Plavi okeani. Zeleni okeani. Bezbojna bistra voda za piće. Pa koje je zapravo boje voda? Odgovor je neočekivan: čista voda je plava. Ali pošto je u čaši (ili nekoj drugoj manjoj posudi) ima sasvim malo, boja joj je suviše blijeda da bi se vidjela. Ako bi se istom tom vodom napunila zgrada od bezbojnog stakla, mogla bi se vidjeti njena prava plavičasta boja.

Boja uglavnom zavisi od načina na koji molekuli vode upijaju i odbijaju svjetlost. Sunčeva svjetlost sastoji se od duginih boja, koje se zovu spektar. Kad svjetlost prolazi kroz molekule vode, oni upijaju veći dio spektra od crvene do zelene boje. Plavi dio spektra se odbija, pa ga mi vidimo. Ali nema svaka voda istu boju. Daleko na okeanskoj pučini voda je tamnoplava, skoro ljubičasta. Međutim, blizu kopna, uz obale okeana, boja vode se mijenja od plave preko zelene do žuto-zelene. Razlika u boji vode povezana je sa dubinom i sadržajem vode.

U blizini obala, okeanska voda je puna sićušnih biljaka i komadića organske materije spranih sa kopna. Kao i zelene biljke na kopnu, ove sićušne biljke, koje se zovu fitoplankton, sadrže hemijsku supstancu nazvanu hlorofil. Hlorofil upija veći dio crvene i plave svjetlosti, a odbija veći dio zelene. Zato nam se čini da je voda pored obala okeana zelena.

Boje se menjaju i ispod površine, jer voda i materije koje u njoj lebde na poseban način upijaju svjetlost. Kad se, na primjer, žuta podmornica nalazi neposredno ispod površine, ona je besprijekorno žuta. Međutim, što podmornica dublje zaranja, to svjetlost mora da prolazi kroz sve deblji sloj vode kako bi dosegla do nje.

Kad se podmornica nađe na dubini od 30 m, molekuli vode upijaju najveći dio žute, narandžaste i crvene svjetlosti iz Sunčevih zraka koji do njih dopiru kroz okean. Preostaju uglavnom plava i zelena. Zato se čini da je podmornica plavo-zelena, a ne žuta. Ako se spusti još dublje, nestat će i najveći dio zelene svjetlosti, a ostat će samo nejasna plava. Mutna okeanska voda, sa više materijala koji u njoj lebdi, upija više svjetlosti nego bistra voda. Prema tome, u zamućenim vodama brže se smračuje sa povećanjem dubine.

Kad se gleda iz svemira, boje okeana, kao i boje kopna, pokazuju kolika je gustina živog svijeta na planeti. Zelene vode su pune života, isto kao i tropske prašume na kontinentima. Tamnoplave okeanske vode sa malo živog svijeta slične su golim bijelim pustinjama na kontinentima.

KOMENTARI:
Loading...