Nejt Henson, pastor iz San Franciska, zabrinut je zbog načina na koji se današnja djeca igraju. Umjesto da izađu napolje i zabavljaju se istražujući, djeca danas ostaju u kući opijena raznim savremenim uređajima. Svoje negodovanje izrazio je u sljedećem tekstu.

77705_profimedia0048495106_630x0

Strašna misao mi je prošla kroz glavu dok sam doručkovao: Mi polako ubijamo buduće inovacije.

Dozvolite mi da objasnim.

Uzmimo kao primjer „iPad“ – njega su izumili i stvorili odrasli koji su se igrali napolju kad su bili djeca. Danas većina djece sedi u kući zalijepljena za „iPad“.

Zvuči smiješno, ali današnji „iPad“ može spriječiti stvaranje budućih sličnih aparata.

Od trenutka kada je „iPad“ bio izmišljen, znali smo da je to izuzetan tethnološki izum. Da bi bio izgrađen, tim briljantnih ljudi morao je da riješi važne probleme, da stvori bezbroj komponenti i da bude uporan.

Sjećam se priče o „Apple“ uređaju. Izvršni direktor je rekao svom timu da mora da napravi što funkcionalniji, a što manji uređaj. On mora da bude tanak, lagan i lep. Kako su to uradili?

Onda sam se sjetio svog odrastanja u malom gradu Vest Lin u Oregonu. Mnogim danima sam trčao po dvorištu, igrao se crevom i prskalicama. Gradio sam tvrđave od svega što bih našao. Pravio sam male kuće za mrave.

Ujutru sam istrčavao u baštu da vidim da li je ono što sam juče posadio magično izraslo preko noći. Pokušavao sam da napravim kućicu za ptice od drveta i eksera koje sam našao.

77707_profimedia0182850797_630x0

Zimi je bilo hladno da bih se igrao napolju, pa sam u kući sate i sate provodio stvarajući svoje svjetove od lego kockica i novca od Monopola. Nisam volio ograničenja – trebala mi je samo kofa kockica da napravim ono što sam zamislim.

Ako ste stariji od 20 i 30 godina, onda sigurno imate slične priče. Sigurno ste i sami nešto pravili od inače dosadnih predmeta.

Niste bili zavisni od nečije kreativnosti i genijalnosti. Znali ste da sanjate.

Nije vam bio potreban neko da vas zabavi ili da za vas napravi stvari koje će vas zabaviti. Zabavljali ste se najjednostavnijim stvarima, sami.

Kada je ova generacija stvaralaca „Apple“ uređaja sela i počela da razmišlja kako da sprovede u djelo zahteve poslodavca, imala je dobru pozadinu iz svojih sopstvenih dvorišta.

Oni su znali kako da riješe problem, jer su ga rešavali ranije. Oni su znali da izmaštaju nove mogućnosti, jer su to radili otkad su bili djeca.

To me dovodi do potresne istine: Ako dozvolimo današnjim generacijama djece da se zablenu u ekran male šarene kutije, oduzećemo im radoznalost i kreativnost, iste one osobine koje su bile potrebne da se napravi uređaj koji drže u ruci.

Ako im ne zabranimo tu laku zabavu, nikad neće naučiti da se zabave sami.

77706_profimedia0200329883_630x0

Ne znam kakvo je vaše rešenje – ali znam da mora biti drastično. Vreme je da prestanete da govorite „Ali jednostavno je lakše umiriti ih tako“ ili „Razbjesneće se ako im zabranimo“.

Čak ni Stiv Džobs, vizionar koji stoji iza kreacije „iPad“ uređaja, nije dozvolio svojoj deci da ga koriste. Terao ih je da se igraju napolju, da čitaju knjige i da se druže sa ljudima uživo.

Ali treba da se zapitamo i slijedeće. Da li naša deca samo rade ono što i mi, njihovi roditelji, radimo? Da li i mi odrasli zaboravljamo na avanture koje smo imali? Da li zato što smo leniji sjedimo i čitamo Tviter umjesto da svojoj djeci ukažemo na bezbroj prilika i mogućnosti za maštanje?

Mi imamo potencijal da stvorimo novu generaciju djece koja će stvarati i istraživati – koja mogu da razmišljaju za sebe i kreiraju zanimljive stvari.

Ako to ne uradimo, budućih izuma neće biti.

Hajde da odgajamo generacije dece koja će graditi kućice za ptice i igrati se priskalicom u dvorištu, generaciju dece koja će saditi biljke i uraditi sve samo da nađe način da se zabavi.

Njihova budućnost zavisi od nas.

KOMENTARI:
Loading...