Ukoliko razmišljaš u sebi  ‘Ja sam bolji od tebe’ dok te upoređuju sa nekim drugim, razmisli o sljedećem:

1. Razmotri izreku- “Pojedini sveci imaju prošlosti i mnogi grješnici imaju budućnost“

Nijednoj osobi nije garantovano da će biti ‘svetac’ cijelog života. Ali vrata Allahovog oprosta su uvijek otvorena i posebno su prilagođena za one koji počine greške i pokaju se, te nastoje promijeniti se, čak i ukoliko je to uvijek iznova.

2. Razmislimo o našim grijesima i nedostacima.

O, čekaj, ne možeš se nijednog sjetiti? Ukoliko ne možemo, onda nas je šejtan prevario i u gorem smo stanju od onih čije očite grijehe opažamo.

3. Sjetite se da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Neće ući u Džennet onaj u čijem srcu bude oholosti i koliko zrno gorušice.“ (Buhari)

Ponekad djela koja vidimo kod drugih mogu biti grijeh, ali ne mogu biti toliko ozbiljni kao sam problem oholosti. U želji da drugi počnu da se ponašaju kao da su stanovnici Dženneta, budimo oprezni da sami ne postanemo oni kojima je Džennet zabranjen. Da nas Allah od toga sačuva.

4. Zapitajmo se – Da li je ta osoba roditelj?

Ako jesu, a mi još nismo, oni su već nekoliko svjetlosnih godina ispred nas. Ukoliko je majka, Džennet je potencijalno ispod njenih nogu. Ako su majka ili babo, onda za svako dobro kojem su podučili svoje dijete i ono bude postupalo po naučenom, oni će dobijati nagrade za to. Kako se onda možemo porediti sa tim? Ukoliko su oni roditelji, a i mi, razmislite – koje veliko djelo njihovo potomstvo može učiniti samo od jedne lekcije koja ih je ta osoba naučila?

5. Podsjetimo se- Mi nemamo pojma o tome kroz šta ta osoba prolazi ili odakle zapravo dolaze.

Koliko je osoba bukvalno dobijalo batine kako bi naučili da klanjaju, koliko njih je bilo pod pritiskom da nosi hidžab ili seksualno zlostavljano od strane ‘vjernika’, pojedinca? Naša kratka interakcija sa pojedincima nije prolaz u njihovo porijeklo i borbe iz prošlosti. Mi ne poznajemo bol kroz koji prolaze. I ponekad, zbog tih vrlo bolnih iskustava, ljudi ostave praktikovanje islama ili napuste islam u potpunosti. Ali ponekad izaberu da se vrate. I kada to urade, onda im je potrebno vremena. Oni moraju proći kroz svoje emocije, otrovne odnose koji su prvobitno i izazvali raskol sa islamom i poteškoće da pronađu svoj prostor u džematu nakon što su ga napustili za neko vrijeme. I sve je to džihad. Svakodnevno oni vode svoje interne bitke.

Ono kroz šta oni prolaze ne može se porediti sa mladićem ili djevojkom koji su odrasli u porodici privrženoj vjeri koja je uvijek pružala podršku, koja je bila dio njegovane džamijske zajednice, koja je išla u mekteb još od vrtića i pohađala svakodnevno časove Kur’ana. Dvadesetgodišnji hafiz može biti impresivan, da ga Allah nagradi ipodigne njegov status, ali to nužno ne znači da je on bliže Allahu ili da je stekao više nagrada nego onaj Allahov rob koji se bori  sa nevjerovatnim teškoćama i bori se da se vrati na pravi put.

Dakle, šta mi možemo učiniti kada onaj osjećaj ‘svetiji od tebe’ se javi?

Razmislite- Omer, r.a., je nekada bio neprijateljski nastrojen islamofob koji je tukao svog slugu jer je vjerovao u Allaha. Sada, on je poznat kao jedan od onih kojima je Poslanik, s.a.v.s., obećao Džennet. Da li bi on bio naš uzor da smo ga znali prije islama? Možda ne. Ali pogledajte ko je on postao. Znate li zašto? Jer, Allahovom uputom i milosti, on je imao učitelja i džemat koji mu je pomogao da iskaže svoj puni potencijal.

To je ono što mi moramo biti drugima a i dozvoliti drugima da budu za nas. Budite mentor pun ljubavi. Budite prijatelj koji daje podršku. Budite ohrabrujući savjetnik. Budite rame za plakanje i oslonac.  Vaša fenomenalna ljubav za islam i ‘muslimanstvo’ će se jednostavno pokazati kroz vaše akcije da budete na raspolaganju drugima na ohrabrujući, pravi način.  Ako je primjenljivo, kada je osoba spremna onda će vas i pitati o islamu i potražiti vašu pomoć da postane najbolji musliman što je to moguće, inšAllah. Ili možda će biti otvoreniji da slušaju vaše iskrene, nježne savjete o nečemu zbog čega ste zaista zabrinuti iz vaše ljubavi prema njima. Ova perspektiva ne znači da ne moramo savjetovati druge kada smo za njih zabrinuti, to jednostavno znači da to radimo, ali bez osuđivanja i da to radimo na metodičan mudar način.

Budite poput Poslanika,s.a.v.s. Ispunite duboko svoje srce brigom za sreću ljudi na oba svijeta gdje jednostavno neće imati mjesta za osudu ili oholost. I možda, zbog vašeg iskrenog prihvatanja drugih, uskoro ćete pronaći da je ta osoba postala sredstvo vaše vlastite upute.

KOMENTARI:
Loading...