Mnogo djece snuje o velikim karijerama u nogometu, košarci, drugim sportovima, o osvajanju olimpijskih medalja i svjetskim naslovima.

Ali razvoj profesionalnog sportaša nosi mnoge rizike. Po uglednom njemačkom ortopedu Mircu Herbortu, broj ozljeda koljena u mladih ljudi između 10 i 20 godina starosti znatno se povećao zadnjih godina. Najčešće su u pitanju puknuća ligamenata, tipične ozljede nogometaša. Jedan od razloga za to je što se djeca guraju u natjecateljski sport mnogo ranije nego u prošlosti.  “U dobi u kojoj su se nekada ‘napucavali’ loptom, sada su već u režimu punih treninga, ponekad i pet puta tjedno, uz mnogo pritiska”, kaže Herbort.

“Tinejdžeri su iznimno motivirani, njihova želja da postanu profesionalni sportaši stvarno je visoka. A roditelji to često podržavaju”, dodaje Herbort.

Momčadskim sportovima tradicionalno su dominirali dječaci, ali i to se promijenilo. Broj djevojčica koje se ozbiljno bave nogometom ili nekim drugim momčadskim sportom također je porastao zadnjih godina. A to znači da i među njima raste broj ozljeda koljena.  “Djevojčice ionako imaju veći rizik od ozljeda”, kaže Herbort, jer one češće imaju ‘genu valgum’ (tzv. ikserice) pa su i podložnije ozljedama.

Teške ozljede koljena mogu imati teške posljedice. Iako se profesionalni sportaši uglavnom s vremenom uspijevaju vratiti u top formu, to s djecom nije uvijek slučaj. A rezultat time da im karijere završe i prije nego što počnu, naglašava Herbort.

Ako koljeno nakon teške ozljede ostane nestabilno, to može dovesti do daljnjih, sekundarnih ozljeda u budućnosti.  “Djeci je nemoguće reći da budu opreznija sa sportom. Ali u nekim slučajevima to može završiti tako da zbog sekundarnih ozljeda dvadesetogodišnjaci imaju koljena 65-godišnjaka. To znači kronične bolove, smanjenu mobilnost i možda čak i ranije umirovljenje”, upozorava Herbort.

On preporučuje da mladi sportaši, njihovi treneri i roditelji učine sve što mogu da ozljede koljena uopće ne bude. “To je moguće spriječiti, ojačati koljena, ali to trenerima najčešće nije na umu”. Vježbe kojima se, na primjer, mogu ispraviti ‘ikserice’ nisu teške i vrlo su učinkovite. Zato bi ih mladi sportaši trebali naučiti sami, ako treneri za to ne mare, kaže ortoped.

Loading...